Crvena zvezda u drugom kolu Evrolige putuje u Kaunas gde će pokušati ostvariti trijumf nad Zalgirisom posle četiri godine “suše”.
Zalgiris je kao tim idealan primer nečega što funkioniše kada su uloge raspoređene na pravi način. Nikada se nisu mogli pohvaliti velikim budžetom, niti su “bacali novac niz vetar”. Kada se sve te stavke uzmu u obzir, njihovi rezultati su i dalje mnogo bolji od velike većine koji praktikuju navedeni termin iz prethodne rečenice.
Trener Kazys Maksvytis je i dalje tu, a ono što je i te kako važno po njih svakako je činjenica da nisu imali mnogo značajnih promena tokom prelaznog roka. Može se reći da je Ignas Brazdeikis nepoželjan odlazak, ali klub je osim finansijske odštete profitirao i uštedom nekih sredstava na račun plate litvanskog reprezentativca čiji evroligaški debi u dresu Olympiacosa se očekuje protiv Barcelone.
Na drugoj strani, u goste im stiže jedan od ofanzivno najpotentnijih timova Evrolige. Crvena zvezda je to pokazala na delu već tokom utakmice prvog kola protiv Asvela. Rafalnom paljbom za tri poena su zasuli koš rivala i izjednačili klupski rekord od 17 pogođenih dalekometnih šuteva na jednom meču.
Duško Ivanović je oduvek bio poznat kao trener koji gaji “old school” metode u smislu krvavog rada na treninzima i pokazivanja umeća na parketu. Sada ima takav tim gde su na svakoj poziciji najmanje dva kvalitetna igrača. To je ogromna stavka, jer ukoliko neko nije raspoložen, zamena će spremno dočekati svojih par minuta. Osim toga, svako od deset novopridošlih igrača u ekipu s Malog Kalemegdana moraće da “zaradi” svoje vreme na terenu. Autoritet neće odstupiti ni kada su “zvezde” u svlačionici tema razgovora.
Zalgiris – predstavnik zemlje koja živi za košarku
Teško je priznati da Zalgiris igra košarku “lepu za oko posmatrača”. Jednostavno, to nije slučaj, barem kada je litvanski tim u pitanju tokom prethodnih nekoliko godina. Možda bi prejaka izjava bila da nisu nikada ni pripadali toj kategoriji “lepršave” košarke, ali to je prosto tako.
Zato trener Maksvytis ne menja stvari koje donose rezultat. To su na kraju krajeva pokazali i plasmanom u četvrtfinale Evrolige prethodne sezone, iako su ih mnogi svrstavali u takozvani “donji dom”. Da će biti tvrd orah za svakog protivnika na svojoj koži osetio je već Virtus tokom utakmice prvog kola gde je Zalgiris odneo pun plen posle velikog preokreta.
Ako moramo definisati najveće pojačanje ovog tima, to je svakako Keenan Evans i njegov povratak na parket posle teške povrede. Setićemo se njegovim partija na startu prošle takmičarske godine, sve dok Ahilova tetiva nije popustila i poslala ga na operacioni sto. Sada je na njemu da pokaže kako 25 poena u Bologni nije slučajno. Treba biti iskren, pa reći da protiv Crvene zvezde neće imati nimalo lagan posao. To je već briga za trenera Ivanovića i njegove pulene.
Zanimljivost: Spomenuli smo utakmicu Zalgirisa i Virtusa, te veliki preokret. Litvanski sastav je čak dva puta u toku te utakmice nadoknadio 15 poena viška. Posle slabog otvaranja Virtus je imao 15 poena prednost već u drugoj četvrtini. Vodili su 40:25, da bi na startu trećeg kvartala bilo 44:44.
Prošlo je svega nekoliko minuta, a semafor u Bologni je ponovo pokazivao 15 poena “viška” u korist domaćeg sastava. Tada je viđen novi rezultatski “rollercoaster”, te preokret i konačna pobeda Zalgirisa. Tako nešto se nikada nije dogodilo od 2007. godine, a ukoliko je i već viđeno nekada u prošlosti, istorijske statističke knjige Evrolige tada nisu bile modernizovane na ovakav način.
Crvena zvezda – Jači nego ikad?
Kada u toku jednog prelaznog roka neki tim dovede 10 igrača, to u startu zvuči i te kako ozbiljno. Ako uzmemo u obzir da je Crvena zvezda tokom izlaska na tržište potpisala dvocifren broj igrača koji u svakom trenutku mogu biti koristan deo rotacije svake evroligaške ekipe, pojedinci i lideri, ambicije su jasne.
To čelni ljudi kluba i uprava i ne kriju. Pred početak sezone formiran je tim koji želi ostvariti plasman na Final Four Evrolige i vratiti “krunu” regionalnog šampiona. Prelazak u “Štark Arenu” i vrhunski odrađen marketing garantuju spektakl svaku domaću utakmicu. Tome smo i svedočili protiv Asvela, a Shabazz Napier i Rokas Giedraitis su “ukrali show” prikazanim partijama na terenu.
Ukoliko bi krenuli redom da nabrajamo imena koja mogu napraviti razliku u svakom trenutku, to bi potrajalo. U najkraćim tezama, neke stvari su već sada jasne: Marko Simonović želi dokazati sebi, ali i pojedincima iz “vetrovitog grada” da su pogrešili što su ga se tako olako odrekli. Teško da može bolje od šestog igrača koji ulazi s klupe, a zove se Miloš Teodosić. Adam Hanga je bio značajan faktor na oba kraja parketa u pohodu madridskog Reala na prošlosezonski trofej. Od njega se očekuje da još značajnije utiče u igri Crvene zvezde.
Uz sve one čija imena nismo posebno naveli, ovaj tim poseduje strašnu ofanzivnu potentnost, a kada ima potrebe za defanzivnim specijalima, tu je Duško Ivanović da pogleda ka klupi i neće mu trebati mnogo vremena da već smisli nešto. Istorija kaže da se u Kaunasu niko nije “naigrao”. Sada je na košarkašima tima s Malog Kalemegdana da opravdaju očekivanja.
Prokletstvo koje traje četiri godine
Čak 17 međusobnih mečeva Zalgiris i Crvena zvezda odigrali su u svojoj istoriji. Litvanski sastav je odneo 11 pobeda, dok su crveno-beli slavili u preostalih šest puta. Tokom prethodne sezone snage su odmerili u dva navrata, da bi uz mečeve na relativno mali broj poena svako od timova slavio na domaćem parketu.
Poslednji put kada je beogradski tim nadigrao Zalgiris u Kaunasu na kalendaru je pisalo 21. novembar 2019. godine. Semafor je tada u korist gostujuće ekipe pokazivao 61:59. Najbliže novoj pobedi u gostima bili su tokom evroligaške sezone 2021/2022. Crvena zvezda je poražena posle produžetka rezultatom 103:98.
“Vreme je da probijemo tu blokadu…”
Uz sve izrečeno, reklo bi se da je Crvena zvezda izraziti favorit na ovom susretu. Svetski bookmakeri i kladionice ne misle tako. Gledajući brojke, nikome se ne daje prednost, a postoji nekoliko faktora zbog čega je to tako.
Jedan je taj istorijski nekoliko redova iznad, a kao i za sve timove postoji neki vid prednosti koji se ne može pronaći u statističkim parametrima. Sastav Zalgirisa dugo je na okupu, nisu imali značajnije promene tokom leta i cela svlačionica dobro zna sistem kojem teže. Izrazito dobro sakrivaju nedostatku, a agresivnom igrom na oba kraja parketa u stanju su i one najbolje uvesti u sopstveni ritam.
Crvena zvezda ni pod tačkom razno ne može reći da je ovaj tim dugo na okupu. Činjenica je da će proći još neko vreme dok se u potpunosti ne uigraju, i narodski rečeno “shvate kako dišu”. Teško je za očekivati da u svakoj utakmici zaspu koš rivala dalekometnim šutevima za tri poena. Zbog toga je njihova najveća prednost šarolikost u igri, mogućnost da na individualni kvalitet kreiraju otvorene šuteve, a ukoliko bude potrebe, imaju “mišiće” da nanesu štetu i iz reketa.
“Znamo svi kako smo se provodili prethodnih par godina u Kaunasu i mislim da je vreme da probijemo tu blokadu” – reči su kojima se pred gostovanje Zalgirisu obratio Nemanja Nedović.
“Prokletstvo Zelene šume” traje već četiri godine kada su u pitanju posete Crvene zvezde. U poznatom filmskom serijalu postoji “Zabranjena šuma” gde su se mnoge stvari razotkrile onog trenutka kada su se glavni junaci priče zaputili tamo gde ne bi smeli. U ovom slučaju košarkaši beogradskog tima idu na već dobro poznato mesto, s ciljem da dokažu sebi koliko mogu. Drugog puta nema…