Malo kome je poznata priča da je Manchester United svojevremeno pokušao da napravi uspešnu košarkašku franšizu. Naime, ona se temeljila na klubu koji je nastao inspirisan igrom po obručima u prestonici Srbije.
Košarka definitivno nikada nije bila sport broj jedan u Engleskoj, pa ni danas, kada London Lionsi dominiraju u Evrokupu i sanjaju plasman u elitu. Ono što treba napomenuti jeste da je nekolicina timova sa Ostrva i ranije pokušavala da napravi iskorak na velikoj sceni, ali se to zbog nedostatka kvaliteta jednostavno nije desilo.
Mi ćemo vas u današnjem tekstu vratiti u davnu 1975. godinu i ispričati priču o tome kako su čelnici Manchester Uniteda preko Beograda i (FIBA) Kupa Radivoja Koraća pokušali da naprave temelj za stvaranje košarkaškog giganta u Engleskoj.
Stockport Belgrade
Klub inspirisan glavnim gradom Srbije, Stockport Belgrade, nastao je u predgrađu Stockporta (Heaton Mooru) davne 1975. godine. Alfa i omega čitave priče bio je legendarni sportski psiholog i trener, Bill Beswick. Pomenuti stručnjak je široj javnosti daleko poznatiji kao psiholog koji je radio u Derby Countyu, Manchester Unitedu, Middlesbroughu, Nottingham Forestu, Sunderlandu i Twenteu, ali je paralelno sa karijerom u svetu fudbala učestvovao i u razvoju košarke na Ostrvu.
Beswick je pet godina proveo u ulozi selektora Velike Britanije, što mu je definitivno najveći podvig kada govorimo o košarkaškim poduhvatima.
Stockport Belgrade je već u debitantskoj sezoni pokazao da je spreman za velika dela, što se dalo videti i po plasmanu u Drugoj diviziji lige Engleske (drugo mesto). Beswickov tim je ostvario najbolji učinak u istoriji franšize (18 pobeda i svega dva poraza), a najzaslužniji za dobra izdanja bio je Bob Martin, jedan od najdominantnijih bekova koji su ikada zaigrali na Ostrvu. Martinovih 52 poena u porazu Stockport Belgradea od ATS Giantsa se i dalje smatraju najvećim dostignućem na individualnom planu u Velikoj Britaniji.
Tokom naredne četiri sezone, klub postaje dominantan i u prvom rangu tamošnjeg nacionalnog šampionata, a usledio je i prvi izlazak na veliku evropsku scenu.
Učešće na FIBA Kupu Koraća (1978/1979)
FIBA (internacionalni) Kup Koraća, igrao se u periodu od 1971. godine do sezone 2001/2002. Turnir je dobio naziv po legendarnom srpskom košarkašu, koji je izgubio život u saobraćajnoj nesreći dve godine pre nego što se osnovalo pomenuto takmičenje. Trofej je i tada bio u obliku “Žućkove levice”, koja se danas dodeljuje osvajaču nacionalnog Kupa u Srbiji.
FIBA Kup Koraća imao je dva kvalifikaciona kruga u kojima su učestvovali brojni egzotični klubovi poput Murray Edinburgha iz Škotske, ABC Progress Graza iz Austrije, BBC T71 Dudelangea iz Luksemburga, Sunderland Sunblesta iz Engleske, Ginasio Figueirensea iz Portugala…
Protivnik Stockport Belgradea na startu turnira bio je Murray. Beswickova ekipa je prvu utakmicu dobila rezultatom 73:70, dok je u drugoj poražena sa 84:83. Zbog bolje ukupne koš razlike, tim iz Engleske se plasirao u drugu rundu takmičenja (154:156). Na sledećem koraku, Stockport je morao da odmeri snage sa Cibonom, što se naravno završilo debaklom (rezultat dvomeča: 219:149) i završetkom evropske avanture.
“Žućkovu levicu” je na kraju podigao Partizan, koji je u finalu pobedio Arrigoni Rieti sa 108:98. Crno-bele je te sezone sa klupe vodio legendarni Dušan Ivković, čija je ekipa igrala pravu NBA košarku. “Parni valjak” je na evropskim utakmicama u proseku postizao 99 poena, dok je u nacionalnom prvenstvu bio na učinku od 102 poena. Klub iz Humske je sezonu završio sa tri osvojena trofeja, čime je započeta zlatna era.
Naredne sezone, Stockport Belgrade je odmerio snage sa još jednim klubom iz bivše Jugoslavije, a u pitanju je bila Crvena zvezda.
Back in the day! Game in Belgrade Red Star Belgrade v Stockport Belgrade 1980 pic.twitter.com/ZMRXmr9FGa
— Coach Bob Martin (@CoachBobMartin) May 31, 2014
Velike ambicije, novo ime i arena
Shodno tome da je Stockport Belgrade postao stabilan učesnik najvišeg ranga tamošnjeg prvenstva, te da je imao i izlete u evropskim takmičenjima, doneta je odluka da se klub preseli u veću dvoranu. Kao najpogodnije mesto za to se učinio Warrington, grad u kome je tek izgrađena moderna Spectrum Arena. U skladu sa promenom lokacije, promenjeno je i ime kluba u Warrington Vikings.
Trener Bescwik je tokom sezone 1982/1983 doneo odluku da napusti mesto šefa stručnog štaba, na koje ubrzo dolazi Craig Lynch. Klub se stabilizovao tek naredne sezone, kada je trenersku ulogu preuzeo perspektivni Joe Whelton (27 godina).
Nekadašnji student Univerziteta Connecticut je sa igračima poput Jeffa Jonesa, Wila Browna, Eda Bona, Stevea Lathama, Phila Brazila, Paula Gervaisa, Davida Lloyda i Kevina Pennya, uspeo da završi regularni deo sezone kao treći na tabeli, posle čega je u finalu izgubio od Solenta (70:64).
Manchester United
Čelnici fudbalskog kluba Manchester United doneli su odluku da pored uspešne fudbalske sekcije, naprave i košarkašku. Kako ne bi gradili klub iznova, odlučili su da kupe onaj koji se najbolje razvijao, a to su upravo bili Warrington Vikingsi. “Crveni đavoli” u svoje redove dovode Colina Irisha, koji ih vodi do prve titule 1985. godine sa 47 postignutih poena u finalu protiv Kingstona (109:97). Krajem osamdesetih, dres Manchester Uniteda oblači i član kuće slavnih u NBA ligi, John Amaechi, koji je uz Toma Browna i Davea Gardnera dao veliki doprinos zlatnoj eri “Crvenih đavola”.
Shodno tome da košarkaški projekat Manchester Uniteda nije prikupio dovoljno simpatija od strane navijača, čelnici kluba su doneli odluku da naprave fuziju sa Manchester Giantsima. Klub je u sezoni 1985/1986 ponovo doneo odluku da zaigra u FIBA Kupu Koraća, ali je u prvom kolu eliminisan od strane Zaragoze (207:172).
Najveći uspeh na evropskoj sceni, Manchester pravi naredne sezone kada su pobedama nad Panionisom i Manresom izborili učešće u Top 16 fazi FIBA Kupa Koraća. Tim Jeffa Jonesa, je zaustavljen u grupi B, iz koje je kao prva izašla Cibona (6-0). Manchester je u još tri navrata zaigrao na evropskoj sceni, ali nijednom više nisu uspeli da se domognu dalje od druge runde kvalifikacija.
Dve rezultatski neuspešne sezone bile su dovoljne da čelnici Uniteda “dignu ruke” od projekta, pa je klub preuzeo tim lokalnih biznismena, koji ga je preimenovao u Manchester Eagles. Navijači Giantasa su osnovali novi klub prvo pod nazivom Stockport Giants, a kasnije i kao Olympic City Giants, ali je on usled finansijskih problema promenio “kurs poslovanja”. Naime, Giantsi su se formalno dogovorili da naprave fuziju sa Manchester Eaglesima, kako bi pomenti klub ponovo vratio staro ime (Giants).
Nova era Manchester Giantsa
Klub je 1993. godine kupljen od strane Cook Groupe, američke kompanije za proizvodnju medicinskih aparata. Pomenuta firma je bila inicijator za izgradnju nove Manchester Evening News Arena, koja danas ima kapacitet od 21.000 mesta. Manchester je iskoristio novu “američku konekciju”, kao i pravila lige koja su omogućila da u klub dođu igrači poput Joea Hillmana, Marka Robinsona, Roberta Churchwella i Briana Rowsoma.
Vlasnici kluba su na mesto trenera postavili Mikea Hanksa, a publika je prepoznala potencijal tima, što govori i podatak da je na otvaranju sezone protiv London Leopardsa u dvoranu došlo čak 14.251 fanova (i dalje rekord po poseti jedne utakmice u Velikoj Britaniji). Klub je uprkos velikoj podršci kuburio sa rezultatima, pa je uprava hitno morala da nađe trenersko ime koje bi donelo “šok terapiju”.
Nick Nurse
Na klupu Manchestera 1998. godine seda, sada već proslavljeni NBA trener (šampion sa Toronto Raptorsima iz 2019. godine), Nick Nurse. Tada perspektivni stručnjak uspeva da vrati klub na staze uspeha posle 12 godina čekanja, a podatak da su Giantsi tokom dve sezone imali skor 87-19, dovoljno govori o izdanjima na terenu. Sezonu 1999/2000, Giantsi završavaju sa rekordnih 45 pobeda, što je bio najbolji mogući način da Nurse stavi tačku na jednu uspešnu eru.
Na početku sezone 2000/2001, Cook Group poručuje kako više ne može da finansira pomenutu franšizu, koja je ubrzo bila primorana da se ugasi. Nije pronađeno adekvatno rešenje pre svega po pitanju dvorane, ubrzo su izostali i rezultati, a pokušaj oporavka kroz finansiranje od strane Montgomery Sports Groupe se ispostavio kao neuspešan.