FIBA Svetsko prvenstvo 1959. godine već pre samog odigravanja imalo je potencijal da bude jedno od najkontroverznijih ikada.
Najbolje ekipe sveta krenule da od 1950. na svake četiri godine održavaju turnir i bore se za svetski tron. Jednogodišnje pomeranje već je tada izazvalo brojna negodovanja u svetu košarke. Razlozi su bili bizarni, a ovaj turnir starija domaća publika pamtiće po jednoj stvari. Po prvi put među najboljim timovima sveta nismo videli selekciju Jugoslavije.
Posledice rata još uvek su se osećale širom sveta, ali ne i u Čileu, zemlji koja je na sebe preuzela organizaciju FIBA Svetskog prvenstva. Ipak, daleko od toga da je sve bilo sjajno. Naime, zbog zakašnjenja na radovima na velikoj dvorani u Santijagu, ovaj šampionat je umesto jeseni 1958. godine, odigran na zimu pet meseci kasnije. Finalna runda se igrala na fudbalskom stadionu na otvorenom pred više od 15,000 ljudi.
Naposletku, čini se da su u pitanju slične okolnosti poput Svetskog prvenstva koje je prethodne godine odigrano u fudbalu. Najboljih 13 timova na planeti okupili su se od 16 do 31. januara, u Čileu. Ko je došao sa volonterima, a ko je zbog politike “zakinut” za medalju, sve ćete saznati u narednim redovima.
Samo dva tima iz Evrope, Jugoslavija po prvi put nije bila učesnik
Prilično čudan odabir učesnika imali smo prilike da vidimo na trećem Svetskom prvenstvu. Čile je kao domaćin imao zagarantovano učešće. I ne samo to, nego nisu morali igrati ni grupnu fazu pošto su automatski kvalifikovani za finalnu rundu.
Na listi su se kao olimpijski prvaci našli i košarkaši SAD. Brazil i Urugvaj su mesto zaslužili kao dve najbolje ekipe iz Južne Amerike, dok je istim principom iz Evrope došlo svega dva tima: Sovjetski Savez i Bugarska.
Spisak je morao da se popuni sa specijalnim pozivnicama, a Čile ih je uputio na adrese Argentine, Kanade, Meksika i Portorika sa tla američkog kontinenta, odnosno Formoze (današnji Tajvan), Filipina i Ujedinjene Arapske Republike (zajednica današnjeg Egipta i Sirije) iz Azije.
Apsurdan sistem takmičenja domaćina turnira je vodio direktno u finalnu rundu, dok je ostalih 12 timova bilo podeljeno u tri grupe po četiri tima. Pored ekipa koje su očekivano prošle poput SAD-a, Brazila, Sovjetskog Saveza, Bugarske i Portorika, prilična nepoznanica i na tom i na turniru četiri godine pre bila je selekcija Formoze.
Interesantno, selekcija iz Azije je na prvih nekoliko Svetskih prvenstava bila ozbiljan faktor i istinski konkurent za medalju. Mnogi su ih gledali sa čuđenjem kako preskaču sve prepreke i odlaze u dalje faze takmičenja.
Politički razlozi i skandal u finalnoj rundi
Završnica takmičenja na Svetskim prvenstvima na početku nije ni izbliza ličila na ono što imamo priliku da gledamo u ovim godinama. Najboljih sedam timova ostvarivali su plasman u finalnu rundu, gde su međusobno igrali svaki sa svakim, a onaj sa najviše pobeda proglašavao bi se prvakom sveta.
Naravno, pre svega zbog posledica rata, koje su još uvek bile sveže, političke konsekvence nisu mogle da zaobiđu ni FIBA Svetsko prvenstvo odigrano u Čileu.
Da nije bilo iste, najverovatnije bismo danas pričali o Sovjetskom Savezu kao prvaku sveta te godine. To je bio sastav koji u prvih pet utakmica u finalnoj rundi nije zabeležio nijedan poraz, sve do poslednjeg kola, kada su košarkaši bili primorani od strane države da se odreknu odličja.
Jedan poziv menja sve
O čemu se radi? Sovjetski savez je imao „na stolu“ utakmicu protiv Formoze, gde je pobedom mogao da dođe do perfektnog skora od 6-0 u finalnoj rundi i tako se okiti šampionskom titulom. Ipak, Moskva je izdala naređenje da ekipa, iz političkih razloga, ne izađe na taj susret. Pored toga što je ostala bez zlata, selekcija Sovjetskog Saveza je eliminisana i iz svake priče oko medalje tim potezom, te je sa skorom 5-1 na zvaničnom poretku završila kao peta.
Identičan slučaj bio je i sa selekcijom Bugarske, koja nije imala toliko dobar skor poput Sovjetskog Saveza, ali je takođe protiv Formoze imala meč koji je mogao da donese još jednu medalju u Evropu. Ipak, to se nije dogodilo.
Prvak sveta za 1959. godinu postala je selekcija Brazila, koja je u finalnoj rundi doživela samo jedan poraz, i to upravo od selekcije Sovjetskog Saveza. Kao drugoplasirana, sa dva poraza, završila je selekcija SAD, dok je treće mesto, sa svega dve pobede iz šest mečeva, pripalo domaćinu Čileu, koji je imao identičan skor kao i reprezentacija Formoze.
Američki kasting: Radnici iz vazduhopolovne jedinice otišli na FIBA Svetsko prvenstvo
Pomeranje Svetskog šampionata sa jeseni na zimu je nešto što je najmanje odgovaralo reprezentaciji SAD. Zbog početka AAU, prototipa današnje NBA lige, nije bila u mogućnosti da u Čile pošalje najbolji sastav. Iz istog razloga, u opticaju nisu bili ni koledž igrači. Samim tim šanse za medalju već od starta bile su na znatno manjem nivou nego što je to bilo očekivano.
U prvi mah, Amerikanci su odbili da se uopšte i pojave na turniru u tim terminima. Na kraju odlučili da pronađu „solomonsko rešenje“. Na poprilično neuobičajen način su sastavili roster koji je u Južnu Ameriku krenuo sa ciljem da se osvoji medalja.
Naime, u novinama Vazduhoplovstva pojavio se oglas za dobrovoljce koji bi želeli da nastupaju za košarkašku reprezentaciju na najvećoj svetskoj smotri. Na treningu se, u decembru 1958. godine, okupilo čak 24 volontera, koji su se okupili radi probnih testova. Interesantnu činjenicu predstavlja podatak da nijedan igrač sa liste nije imao preko 195 centimetara. Dvojica najboljih igrača, Robert Jeangerard i Eddy White, povredili su se samo dan pre odlaska u Čile.
Čak i sa tim odnosom snaga, reprezentacija SAD je uspela da se i na tom Svetskom prvenstvu okiti medaljom. To je dobrim delom proizašlo iz toga što je Sovjetski Savez eliminisan iz borbe za najviši plasman.
Meč za istoriju (i medalju): Čile – Formoza
Nakon što domaćin turnira nije učestvovao u prvoj rundi, poput svih ostalih reprezentacija, duel sa simpatičnom ekipom Formoze bio je prvi za reprezentaciju Čilea na tom prvenstvu. Ispostaviće se na kraju i ključan u borbi za neku od medalja.
Nakon što je na poluvremenu domaća selekcija imala respektabilnu prednost od 35:27, Formoza je u drugom poluvremenu dodala gas i uspela da dođe do produžetaka. Nakon regularnog dela meča rezultat glasio 71:71. U tim trenucima, oba tima su imala velike probleme sa faulovima. Tako je Čile ostao bez čak pet igrača, računajući i dva najbolja. Juan Thompson i Ruffin Berned, na tom susretu postigli su ukupno 47 poena.
Čile je ostao sa šest igrača u tim trenucima. Ukoliko mislite da je to malo, onda će vas sigurno šokirati podatak da je Formoza susret završila sa četvoricom igrača na terenu! Čak šestorica igrača iz reprezentacije iz Azije je isključeno na tom duelu.
Jedan od preostalih bio je James Tsu-li Chen, koji je sa 30 poena držao Formozu u igri. Ipak, Čile je na kraju uspeo da slavi, što mu je kasnije donelo i medalju. Bilo je to drugo odličje za njih na na Svetskim prvenstvima. Pomenuti Chen je sa preko 20 poena u proseku bio i najbolji strelac turnira.
Jerry Vida, tadašnji reprezentativac SAD, odigrao je najbolju partiju na turniru. On je u duelu sa Ujedinjenim Arapskim Republikama postigao 31 poen. U trenucima kada nije bilo linije za tri poena više nego korektan učinak.
Za MVP-a je izabran Brazilac Amaury Pasos, a u idealnoj petorci se iz redova Brazila našao i Wlamir Marques. Njemu je isto to pošlo za rukom i pet godina ranije te je postao prvi košarkaš u istoriji koji je dva puta završio u timu tunira. Portorikanac Juan “Pachin” Vicens je bio najbolji plejmejker, a Bugarin Atanas Atanasov i Janis Krumins kao predstavnik Sovjetskog Saveza su kompletirali petorku.
Brazil je, kao osvajač, preuzeo obavezu da organizuje FIBA Svetsko prvenstvo četiri godine kasnije. Upravo na tom šampionatu reprezentacija Jugoslavije došla je do svoje prve medalje u istoriji. Ipak, o tom turniru, kao i o svim ostalim do onog koji nas očekuje, čitajte u narednim danima na sajtu “Basketball Sphere”.