Kucnuo je čas, po ko zna koji put ove sezone, da se vidi ko je od kakvog materijala i koja mu je tačka topljenja?
Od kojeg se kola regularnog dela evroligaške sezone postavlja narativ da Partizan “mora” pobediti. Ostalo je još tri stepenika, ali sada zaista mora. Matematika je poprilično jasna. Prva (ne)poznata na putu do plasmana u play-in je Olympiacos. Nepoznata u smislu ishoda utakmice, a s druge strane dobro poznat i ne tako omiljen rival crno-belih.
Čas(ovi) ljubavi
Partizan ima košarkašku publiku koja je poznata po tome što nikada neće dići ruke od svojih pulena. Kritike su uvek prisutne, kada je neophodno da se pojedinci kritikuju, ali isto tako niko od pristalica crno-belog tabora nema problem s tim da udeli komplimente. Često znaju i preterati u toj nameri, zavisno od rezultata, ali ovo je trenutak kad je ekipi Željka Obradovića preko potrebna podrška.
Pokazali su je protiv Baskonije, prije, tokom i posle još jedne od utakmica iz kategorije “kucnuo je čas”. Možda je vremenski interval posle madridskog Reala i poraza od “kraljevskog kluba” ponajviše podsetio na one momente kada je i nastao termin – časovi ljubavi.
Nekolicina navijača ostala je u hali i posle izgubljenog meča uz pesmu i podršku kompletnom stručnom štabu s igračima. Bilo je i te kako osnove za kritiku, posebno nakon serije protivnika 16-0 koja je u konačnici i odlučila pobednika, ali to je sposobnost navijača da prepoznaju trenutak kada će kritike gurnuti pod tepih i pružiti još kvalitetniju podršku onima koji su ih nebrojeno puta u(ne)srećili.
U ovom momentu, ne postoji bolji tajming od utakmice 32. kola Evrolige i protivnika koji asocira na trenutak kada se sve činilo tako blizu, a tako daleko – Olympiacos. I sada su šanse za plasman u doigravanje tako blizu, a opet tako daleko. Ključna stvar je u tome što se u velikoj meri pita Partizan. Mogućnost da sami odlučuju o sopstvenoj sudbini je i dalje sveprisutna.
Bilo je i tako kada nebrojeno puta nisu pravili faul, a trebalo je da to urade. Ipak, ako navijači guraju određene stvari pod tepih, neophodno je da isto urade i igrači. Prethodne utakmice ne postoje. Predstojeći mečevi su daleko iza brega, a breg je crveno-bele boje i zove se Olympiacos.
Razlika nastaje iz atmsofere
“Imamo iskustvo igranja sa njim iz prvog dela sezone. Prošlo je od tada dosta vremena, ali to iskustvo bi trebalo da nam pomogne da znamo na koji način bi trebalo da igramo protiv njih. To je ekipa pravljena za najviše domete, imaju kvalitet, prepoznatljiv način igre. Očekuje nas posao da čitamo njihovu odbranu, biće dosta preuzimanja, protoka lopte u napadu, strpljivi su, napade realizuju u samoj završnici, tu mislim na poslednje tri, četiri sekunde” – reči su kojima je najtrofejniji evropski stručnjak svih vremena govorio pred duel s Olympiacosom.
“To je veoma teška utakmica, Partizan ima poseban domaći teren. Potrebna je velika koncentracija kako bi igrači ostali fokusirani samo na igru. Moraju da kontrolišu svoje emocije, ne smeju dozvoliti da ih odvuku intenzitet protivnika i važnost utakmice. To je ključno za obe ekipe, ali možda malo više za Partizan. Suština je u tome kakvi ćemo izaći na teren, da li ćemo biti koncentrisani i držati se plana” – govorio je Georgios Bartzokas i o tome koliko se razlikuje igra Partizana u zavisnosti od toga da li utakmice igra na gostujućem ili domaćem terenu.
“Razlika na tom terenu evidentno nastaje iz atmosfere. Prošle godine sam bio bolestan, pa nisam bio na gostovanju. Utakmicu sam gledao na TV-u. Igrači i saradnici su mi rekli da je atmosfera takva da ne možete čuti ni prvog čoveka do sebe. To je veoma nezgodno za gostujuće timove, ali se nadam da nas neće pogoditi u velikoj meri. Nadam se da ćemo praviti dobre izbore i da će moj tim biti u dobroj formi.”
Nedoumica
Postoji nekoliko stavki koje su pod znakom pitanja pred ovaj meč. Jasno je da Nikola Milutinov i Filip Petrušev sigurno neće istrčati na parket “Štark arene”. Isti epitet možemo da stavimo i pored imena Michalis Lountzis.
Ono što najviše zanima navijače Partizana svakako je status koji će za ovu utakmicu imati Zach LeDay. Usled gubitka oca otputovao je “preko bare” odmah posle utakmice protiv Barcelone u Blaugrani. Imao je određenih problema s letom pri dolasku nazad, pa umesto jutarnjeg treninga u utorak, pojavio se u Beogradu dan kasnije. Desetak dana pauze i nedoumica ne samo da li će igrati, već i u kakvom psihofizičkom stanju se trenutno nalazi takođe je nešto što može biti jako bitan faktor.
Ne samo zbog brojki koje govore da je Zach LeDay pojedinac koji provodi najviše vremena na parketu, preko 30 minuta. Prosečno postiže 10,3 poena uz skoro pet skokova po utakmici. Ipak, američki krilni košarkaš radi sve one stvari koje ne pišu u statistici. Ukoliko nastupi, poznajući njegov karakter, nema sumnje da će pružiti maksimum svojih kapaciteta u ovom trenutku. Ukoliko ne bude igrao, jasno je da će njegovo prisustvo biti dodatni motiv za sve ostale pojedince u svlačionici Partizana.
Motivisani kapiten
Možda i igrač koji je dobio najviše kritika od početka sezone svakako je kapiten crno-belih, Kevin Punter. Statistički, sezona izgleda sasvim dobro po njega, jer doprinosi sa 14,9 poena uz 52% šuta za dva, te 38% šuta za tri poena. Ipak, činjenica je da ne izgleda na nivou koji je prikazivao posebno u finišu prethodne sezone.
Odgovor se ne krije samo u njegovoj igri, već i o okruženosti saigrača koji pokušavaju nadoknaditi izostanke onih koji više nisu tu. Pričao je o tome i Vladimir Micov koliko američkom beku manje odgovara igra gde je Punter u velikoj meri zadužen za organizaciju napada. Ne zbog toga što kapiten Partizana nije u stanju uposliti slobodnog saigrača, već zbog potrošnje koja je u takvoj igri daleko veća. Protiv Baskonije je za uvodnih 15 minuta meča upisao pet asistencija.
Isto tako, Kevin Punter je pojedinac kojeg protivničke odbrane već dugi niz mečeva “targetiraju” kao najslabiju kariku u odbrani. To nije samo statistički tačno, već i “na oko”, te uz podatak da često ima problema s ličnim greškama.
Bitnost utakmice, preko 20 hiljada navijača i trenutak u kojem Partizan dočekuje Olympiacos samo su neki od dodatnih motiva za Kevina Puntera. On je neko ko važi za “košarkaškog štrebera” i ko ne zaboravlja tako lako. Sigurno zbog toga nije zaboravio finiš utakmice u Pireju gde je Olympiacos slavio nakon produžetka. Bolju priliku za “popravni” teško da će imati.
Div u reketu
Kao što smo već rekli Milutinov i Petrušev neće igrati, ali postoji jedan div u reketu crveno-belih koji je u stanju svima napraviti probleme – Moustapha Fall.
Možda i dobitna formula za igru protiv Falla svakako je repriza prošlogodišnje utakmice u Štark areni kada je Partizan odlučio defanzivno da ga ne udvaja. Logikom stvari, stručni štab odlučio je za taktiku da Fall pokuša igrati jedan na jedan, gde će bez pomaganja igrači crno-belih mnogo bolje štititi bekovsku liniju protivnika.
Ofanzivno, rešenje se naziralo u sposobnosti visokih igrača da prete šutem za tri poena. Frank Kaminsky i Bruno Caboclo su “namestili ruku” i upravo na taj način mogu napadački napraviti veliku štetu Olympiacosu. Osim toga, primarni cilj kada je Fall u igri biće izvući ga na centralnu poziciju između slobodnog bacanja i linije za tri poena, što će otvoriti dodatni prostor niskim igračima Partizana ako već Kaminsky i Caboclo ne odluče “pripaliti” trojku.
Kucnuo je čas
Teorijski gledano, kao što smo već rekli, stvari su kristalno jasne. Kucnuo je čas. I onaj navijački. I za najzreliju utakmicu kapitena Puntera u ovoj sezoni. I za kontinuitet dobrih igara Partizanovih visokih igrača.
Posebno za all-around partiju P.J. Doziera koji na poslednjih pet utakmica niti jednom nije postigao dvocifren broj poena. Talenat ima, želju da prikazuje dobre partije posebno, a pozitivna stvar je njegove loše igre nisu uticale na samopouzdanje:
“Moram da nastavim da učim koje je moje mesto, ali smatram da imam sposobnost da postanem jedan od najboljih odbrambenih igrača u Evropi.”
Čas gde jedna pogrešna odluka može da ti uskrati mnogo. Četrdeset minuta koje traju mnogo duže od toga. Čas kada puleni najtrofejnijeg evropskog trenera treba da pokažu da su odlikaši. Vremena za popravni više nema.