Evroliga, kao najelitnije evropsko takmičenje, uvela je jednu veliku novinu od ove sezone, a to je play-in.
Mnogo toga je Evroliga uzela iz najjače svetske lige. Kako vreme prolazi, sezone se ređaju, a deluje da se najkvalitetnije evropsko takmičenje sve više približava NBA ligi. Sve se lakše igrači iz NBA lige odlučuju da pređu “preko bare.” Nekako, samim tim, sa obzirom na količinu bivših NBA igrača u Evropi, doneli su ti momci sa sobom mnogo toga.
Sve se brža košarka igra u Evropi, nalik na NBA, mnoge ekipe se odlučuju da svoju igru zasnivaju na napadu, što je ranije u Evropi bilo nezamislivo. Utakmice na Starom kontinentu sve više podsećaju na mečeve iz SAD-a. Razni događaji na pauzama između četvrtina, publika sve više podseća na NBA gledaoce, a i Evroliga kao takmičenje pokušava da se što više približi sistemu koji karakteriše najbolju košarkašku ligu sveta.
Play-In kao sistem
Kada je u čuvenoj NBA sezoni 2019/20 odlučeno da se ista prekine zbog pandemije virusa korona, pri povratku na parkete uspostavljen je novi sistem takmičenja. Odnosno, formiran je play-in, ali ne u obliku u kom ga danas poznajemo. Tada je plan bio da se u play-inu susretnu samo osmoplasirani i devetoplasirani, i to jedino u situaciji ukoliko jedna ekipa ima maksimum četiri pobede više od druge.
Takođe, devetoplasiranom je bilo neophodno da pobedi dva meča u nizu da bi izbacio osmoplasiranog, dok je boljoj ekipi sa tabele bila dovoljna jedna pobeda. U čuvenom “NBA bubbleu” se te sezone odigrala samo jedna utakmica play-ina. Osmoplasirani Portland Trail Blazersi su savladali Memphis Grizzliese sa 106:102 i na taj način se plasirali u playoff. Na istoku se play-in nije ni igrao, pošto je deveta ekipa istoka, Washington Wizardsi, zaostajala čak osam pobeda za Orlando Magicom.
Ipak, u novembru te godine, pravila za play-in su promenjena, i od tada važi sistem takmičenja koji sada gledamo. Prema tom sistemu, po 10 timova iz obe konferencije ide u doigravanje. U jednom meču se sastaju sedmoplasirani i osmoplasirani tim, dok u drugom snage odmeravaju deveta i deseta ekipa te konferencije.
Pobednik prvog duela ide direktno u playoff i zauzima poziciju broj 7, odnosno ide na megdan drugoplasiranoj ekipi iz regularnog dela sezone. Gubitnik tog okršaja ima još jednu šansu, te se sastaje sa pobednikom između devetoplasirane i desetoplasirane ekipe. Pobednik tog meča upada u playoff i u njemu nastupa sa pozicije broj osam, tj. sastaje se sa prvoplasiranom ekipom konferencije.
Play-In u Evroligi
Kada je na kraju prethodne sezone odlučeno da Evroliga uvede sistem play-ina, bilo je podeljenih mišljenja da li će to doneti bilo kakvo poboljšanje ovom takmičenju. Sada, devet meseci kasnije, jedno je sigurno, ova odluka je bila pun pogodak!
Nijedne sezone od kada je uspostavljen ligaški sistem takmičenja, Evroliga nije bila neizvesnija nego ove. Neverovatan broj neizvesnih i kvalitetnih utakmica što automatski povećava i gledanost.
Ako se uzme u obzir da su na tri utakmice do kraja regularnog dela sezone, praktično samo tri ekipe (Asvel, Crvena zvezda, Alba Berlin) bez ikakvih šansi za plasman u novonastali play-in, jasno je da je neizvesnost koja vlada ove godine veća nego ikad.
Ako pogledamo da trenutno osmoplasirana ekipa Evrolige, Virtus, koji je u seriji od četiri poraza u elitnom evropskom takmičenju, ima čak tri pobede više od ekipa koje se nalaze na deobi desetog mesta, očigledno je kolika je dobit ovog sistema. Ekipe kao Milano, Partizan, Anadolu Efes, Valencia, Zalgiris ne bi imale skoro pa nikakve šanse za plasman u playoff, što bi automatski smanjilo popunjenost dvorana, a i televizijska gledanost ne bi bila na ovom nivou.
Recimo, da je prethodne sezone bio uspostavljen ovaj sistem, Srbija bi imala dva predstavnika u drugoj fazi takmičenja, pošto je Crvena zvezda prethodnu sezonu završila sa skorom 17-17, što je bilo dovoljno samo za desetu poziciju. Tamo bi se sastali sa Baskonijom, još jednim velikim košarkaškim centrom, a u borbi za tu poziciju bi bili još i Anadolu Efes i Milano, pa je i iz tog primera očigledno koliko bi porasla gledanost.
Mane ovog sistema
Kao i svaki sistem na ovom svetu, tako i ovaj, ima svoje mane. Ne postoji ništa što je potpuno idealno, ne postoji sistem kojim će svaki član biti zadovoljan. I ovde je tako, kada bi upitali navijače Maccabi Tel Aviva ili Virtusa, sigurno je da im ovaj sistem trenutno ne odgovara.
Izraelska ekipa će skoro sigurno završiti na sedmoj ili osmoj poziciji, i sigurno neće biti oduševljeni što će da bi se našli u playoffu morati da dobiju minimum jedan meč. Posebno ako uzmemo u obzir da oni ove sezone praktično nemaju nikakvu prednost domaćeg terena. Sve ono što ste gradili cele sezone, kroz 34 utakmice regularnog dela takmičenja može vam se srušiti kroz samo dve utakmice.
Još jedna od mana je što se prenatrpava već dovoljno zgusnut kalendar. Većina evroligaških ekipa odigra minimum 70 utakmica u sezoni, uzimajući u obzir domaća prvenstva i državne kupove. Još jedan ili dva meča takvog intenziteta i tolike važnosti dodatno umore ekipu, što fizički što psihički.
Ovogodišnja Evroliga
Ako očekujemo da će svake naredne sezone kompetitivnost biti na nivou iz ove, verovatno da ćemo se prevariti. Deluje neverovatno koliki broj timova se nalazi u borbi za play-in i da čak i trenutno 15. ekipa ovog takmičenja, Bayern, ima šanse da se domogne desete pozicije, koliko god one bile mizerne.
Jasno je da će i Bayern i Zalgiris morati da upišu sve pobede do kraja i da se nadaju da će ostali rivali beležiti poraze. Bayern će dočekati Barcelonu i Panathinaikos, dok će ići na gostovanje “kneževima” u Monaco. Reklo bi se pretežak raspored, ali nada je ta koja poslednja umire.
Sa druge strane, litvanska ekipa dočekuje Milano, direktnog rivala za desetu poziciju, zatim ide na gostovanje Monacu i dočekuje Real Madrid. Imaće veoma komplikovan zadatak tim iz Kaunasa, ali kroz istoriju se pokazalo da su sposobni da naprave mnoga čuda.
Tu se negde trenutno nalazi i ekipa Valencije, koja je nakon poraza od Maccabi Tel Aviva na skoru od 14 pobeda i 18 poraza. Ukoliko Valencija u narednom kolu savlada Asvel, u poslednjem kolu će im biti potrebno da savladaju Partizan u Beogradu. I to sa više od pet razlike kako bi imali bilo kakvu šansu za plasman dalje.
Što se tiče ekipa koje su trenutno na skoru 14-17, tu su Partizan, Milano i Anadolu Efes.
Rasporedi u preostala tri kola:
- Partizan: Olympiacos (H), Alba Berlin (A) i Valencia (H)
- Virtus Bologna: Panathinaikos (H), Milano (A) i Baskonia (H)
- Milano: Zalgiris (A), Virtus Bologna (H) i Maccabi Tel Aviv (A)
- Anadolu Efes: Baskonia (A), Fenerbahce (A) i Crvena zvezda (H)
(A – away, H – home)
Jasno je da beogradski crno-beli imaju najbolji raspored, uzimajući u obzir da igraju dva meča kod kuće. Poznato je kakav domaći teren ima ekipa Željka Obradovića. Imaju samo jedno gostovanje, protiv Albe Berlin, koja je već otpisana. I protiv koje će Partizan biti veliki favorit, bez obzira na glavni grad Berlina kao prilošku odredbu za mesto.
Takođe, Partizan ima bolji međusobni skor protiv svih ovih ekipa, što znači da bi eventualne tri pobede bile dovoljne Partizanu za prolazak dalje u svim situacijama osim u jednoj, a to je da Virtus izgubi poslednja tri meča, a Anadolu Efes ili Milano upišu tri pobede, i tako naprave krug u kom bi Partizan završio kao 11. Tako da, Partizan jeste u pol poziciji, ali nemaju pravo na opuštanje niti jednog momenta.
Svaka utakmica je bitna
Retko ćete videti da navijač Partizana sa velikom pažnjom posmatra meč Baskonia – Anadolu Efes, ili eventualno Valencia – Asvel, ali ove sezone je upravo tako. Slogan koji gaji Evroliga – “svaka utakmica je bitna” ove sezone u potpunosti dobija na značaju. Ako pogledamo nekoliko kola unazad, nije postojala nijedna rezultatski nebitna utakmica.
Isto tako će biti i do kraja sezone. Nekoliko timova se bori za prednost domaćeg terena, nekoliko za plasman među šest najboljih i direktan plasman u playoff. Ekipe od 8. do 15. pozicije su i dalje u igri za plasman u play-in.