Značaj Slavka Trninića u karijeri
Ipak, skromni Zadranin pripisuje sve zasluge samo jednom čoveku. Reč je o profesoru doktoru Slavku Trniniću koji je odgovoran za stvaranje igrača poput Tonija Kukoča i Dina Rađe, između ostalog. Trninić je zaista košarkaška enciklopedija, a kao takav piše i knjige (“Analiza i učenje košarkaške igre“, “Selekcija, priprema i vođenje košarkaša i timova“).
“Postavio bih to ovako. Bez gospodina profesora doktora Slavka Trninića, govorim nakon mog studija, bez njega mene ne bi bilo. Ja ne bih bio na nivou na kojem jesam. Neizmerno je iskustvo svakodnevnih letnjih razgovora s njim. To niko ne može platiti. Počevši od njegovog iskustva do modela ‘kako i zašto’, način na koji on mene usmerava i kako bih ja trebalo raditi.
Kod njega je prva razlika stručnost. Mislim da je on dosta ulagao u sebe i da je njegova stručnost na višem nivou. Drugo što bih izdvojio je to da sam ja bio klinac kada je Slavko bio trener Zadra i tada smo radili šest do osam sati dnevno. Nikada nisam video takvu energiju kod nekoga u životu. Prvo bih postavio stvari drugačije – da grupa od tri do četiri igrača radi zajedno jer ekipa izgleda bolje.
To je nivo kojim se kontinuirano profesor bavio. Bar tako iz današnje perspektive ja to mogu posmatrati. Mislim da je suština svega toga u tome što igrač u tim trenucima zna šta treba raditi. Ja sada pokušavam to da uradim za sedam dana i srećan sam kao dete. Kao značajnu ličnost u razvoju mog trenerskog puta, želeo bih da napomenem i Nikšu Bavčevića, koji je imao veliki uticaj na moju karijeru tokom poslednjih 10 godina.“, započeo je ovaj intervju zadarski stručnjak.
Luka Bozic recorded a triple-double in the Kresimir Cosic Cup final against Cibona! 🤯
— Basketball Sphere (@BSphere_) February 17, 2024
This marks his FOURTH triple-double of the season, and his Zadar team clinched the trophy with an 80-68 win. 🏆🇭🇷
Yesterday in the semifinal he had 34 points and five rebounds on 7-12 3PT 🔥 pic.twitter.com/T3tmQd2cOa
Rezultat ili razvoj mladih igrača?
Iako Zadar poslednje dve sezone ima vrlo dobre i trofejne sezone, stvar iza kulisa nije nimalo dobra. Klub je u velikim dugovima, proračun za ovu sezonu je debelo probijen, tribine više nisu ispunjene kao nekada, a utisak je kako mladi igrači dobijaju sve manje uloge, pogotovo s obzirom da je ova ekipa građena kako bi osvajala titule. Zadar naravno nije jedini, Cibona je i u gorem stanju, dok je Split tek nedavno stao na noge nakon godina provedenih u razno raznim dugovima.
“Ne možemo reći da Grad Zadar nije stao iza kluba. Grad već godinama stoji iza kluba. Mislim da rezultati mogu pomoći, ali isto tako s obzirom na uslove u kojima trenutno živimo i radimo, nije lako održati konzistentnost u igri i pronalaženju igrača koji ti odgovaraju. Mislim da je tu trener Jusup odradio fantastičan posao u selekciji igrača. Svi spominju mlade, ali na kraju te niko ne pita koliko je mladih proizašlo već kakav si rezultat napravio.
Svi žive od tog rezultata i s te strane Zadar je dobar, ali za neki iskorak dalje treba imati više i bolje – tri, četiri sponzora koji će konstantno ulagati uz naravno podršku Grada. Paralelno sa tim sponzorima trebalo bi onda i vraćati te dugove, to bi tako trebalo funkcionisati,” govori nam trener Oostendea.
Dario Gjergja je nakon silnih drama koje je prošao oko selektorske pozicije još jednom pokazao koliko je velik čovek. Mnogi ljudi se nakon tog događaja ne bi više nikada javili na taj broj, ali on je odlučio stati na loptu i prihvatiti ulogu u Stručnom savetu HKS-a.
Mnoga velika imena su se našla zapravo na tom popisu: Krunoslav Simon, Tomislav Mijatović, Velimir Perasović, Josip Sesar, Rok Stipčević, Dario Gjergja, Davor Kus, Slaven Rimac, Damir Mulaomerović, Žan Tabak, Dražen Anzulović, Veljko Mršić.
“Gospodin Repeša me zvao i pitao da li to želim. Meni je to čast. Razgovarali smo u kontekstu toga da je bila šansa da budem selektor. Ja sam tu toliko čist u glavi. Nema nikakve zle krvi između mene i Josipa Sesara. S Acom je sve bilo fer i korektno da ne može biti bolje. Sa Sesarom nikada nisam imao niti jednu lošu reč ili rečenicu. Znam otkuda je sve to došlo, a Josip Sesar tu nije ništa kriv.”
Srpski kult u trenerskoj profesiji
,,Moram biti sada iskren i reći da iako sam ja selektor Belgije, ja sam Hrvat. Meni je stalo da hrvatska košarka ide napred. Bilo bi mi još draže da nam kontinuirano izlaze vani treneri. Baš kao Srbi koji imaju kult u trenerskom poslu gde uvek vuku svoja dva, tri čoveka za sobom. Oni to mogu s obzirom na nivo klubova u kojima rade. Ja sam odmah pristao na to jer mislim da kroz ovoliko dugo godina vani mogu neke stvari gledati iz drugačije perspektive i na koji način mogu pomoći našim igračima i trenerima, a to je ključ svega.
Trebamo jedan drugoga podržavati, gurati i otvarati put, a ne gledati samo sebe. Premali smo i uništićemo to što je dobro. Gospodin Repeša će odrediti kako će sve to funkcionisati, koliko ja znam biće video pozivi i sve ostalo gde će se predlagati neke ideje šta i kako dalje.”
Elitni mentalitet koji mu ne dopušta da se opusti
Kada ste toliko godina u istom sistemu i postižete uspeh iz godine u godinu, logično je da dođe do određene vrste zasićenja. U ljudskoj prirodi je uvek tražiti više i bolje, a ništa drukčije nije ni kod hrvatskog stručnjaka. Zanimalo nas je kako taj čovek, koji suvereno vlada jednom ligom čitavu deceniju, pronalazi motivaciju, fokus i energiju za dalje.
“To je upravo deo koji mislim da sam razvio od malih nogu, kako porodično, tako i radeći sa trenerom Danijelom Jusupom. Radio sam i sa profesorom Trninićem, a kasnije sa Draženom Anzulovićem i Velimirom Perasovićem. Morate stvoriti neki model i ambiciju, ja ne znam drugačije, ne mogu dopustiti da moja ekipa izgleda drugačije nego što ja to zamislim po svom modelu – oglednom primerku svega.
Ne mogu dopustiti da moja ekipa nije spremna, ne mogu dopustiti da idem na utakmicu i da neko ne zna šta treba raditi, i da je moja uloga tu nikakva ili da sam jednostavno dopustio da šta bude, biće. To ne postoji.
Ja sam prihvatio sport potpuno drugačije i pokušavam objasniti mojim igračima – onaj koji može prihvatiti da će svake godine biti kontinuirano guran da mora napraviti nešto, taj može ostati. Onaj koji ne može ostati je taj koji je zadovoljan time što je bio, dajem primer, jednom prvak ili pobedio ne znam koga, taj ne može ostati u mojoj ekipi.”
“Razmišljam samo o jednoj stvari”
“Mentalitet je takav da želim da kontinuirano idemo napred. Čak i ne razmišljam o trofeju, ja razmišljam samo o jednoj stvari. To bih podelio na tri dela. Kada krene sezona, prvo gledam kakvog igrača sam dobio, karikiram 1.8. Gledam kakav je taj igrač u tom trenutku, 15.6. Kada dobijem talentovanog igrača, smatram da moram maksimalno iskoristiti njegove kvalitete i podići ga na viši nivo.
Mislim da to kontinuirano radimo i mislim da se poslednjih osam/devet godina ide sve na bolje, zarađuju se velike sume novca, igrači se profiliraju i ja se duboko nadam da je tih godinu dana koje su proveli u Oostendeu bilo velika pomoć za njihovu budućnost.”
“Možemo izgubiti, ali moramo izgubiti na način da vidimo da smo bolji nego u prvoj utakmici”
“To je način na koji ja funkcionišem. Prvo što se tiče igrača, drugo što se tiče timskog rezultata. Znači, nije mi svejedno kada recimo igramo protiv bolje ekipe, igramo s recimo Karsiyakom koja je ekipa od 10 miliona evra, a mi imamo budžet ni pola miliona evra. Eto o čemu pričamo, nije mi svejedno kako igraju utakmicu broj jedan i kako igraju utakmicu broj dva. Možemo izgubiti, ali moramo izgubiti na način da vidimo da smo bolji nego u prvoj utakmici, i da vidimo napredak.
Da smo korigovali stvari koje smo napravili krivo, tako bih to postavio. Treće, s obzirom na mogućnosti i na ekipe protiv kojih igramo, kako možemo ostvariti rezultat. Opet postoji blaži način, neko može to svesti na šalu. Ima različitih tipova trenera. Kod mene mora biti vrhunska razina profesionalnosti. To nije lako podneti, ali tako se ponašam” odgovara s velikom dozom sigurnosti Dario Gjergja.
Vreme za napredak u karijeri?
Dario Gjergja kao takav je svestan da bez mukotrpnog rada nema napretka u karijeri. On je svojim pristupom i skromnošću sigurno zaslužio iskorak u karijeri, a svestan je toga i sam.
“Smatram da sam i ranije zaslužio otići korak dalje, ne danas nego poslednjih pet, šest sezona. Međutim, ponude diktiraju stvari, bilo je tu opcija nekih koje se nisu ostvarile. Sve je to u redu, međutim opet dok god se to ne dogodi, ne želim se s tim opterećivati i živeti u oblacima i čekati svoju šansu. Ja imam ugovor u Oostendeu, međutim, moj ugovor je toliko fer da ako dobijem neku dobru ponudu mogu odmah otići. Ne znam da li čovek može imati bolju relaciju kao što je ja ovde imam.”
Gde god bio, Zadar mu je uvek u srcu
Svaki odlazak van svojeg grada ili države na prvu teško pada. Taj inicijalni veliki korak u životu gde odlaziš u nepoznato i ne znaš šta te čeka je stresna stvar za svakoga. Gjergja je kao ponosni Zadranin prvo otišao u Zagreb da bi zatim život nastavio u Belgiji, ali onaj osećaj pripadnosti svome gradu još uvek je u njemu.
“Jednostavno se navikneš. Fali mi, jedva čekam godišnji, samo me pusti u Zadar i sve prolazi. Volim Zagreb, tu sam proveo predivnih 14, 15 godina svog života, sve ostalo imam i stan u Zagrebu, međutim dođem u Zagreb, obiđem prijatelje vidim sve, puno toga se promeni.
Jedva čekam da odem dole i onda sam nekako svoj na svome, ono na šta sam puno više ponosan znate puno ljudi, ljudi se menjaju međutim moji prijatelji koje sam imao kad sam odrastao kao dete, znači od pete do 16, 17 godine, oni su danas moji prijatelji, to je za mene nekako najveća životna ljudska pobeda. Da budem iskren, Oostende je Zadar, zato sam i verovatno tu tako dugo. Oostende je kao Zadar po broju stanovništva, baš kao i grad košarke u Belgiji”, s osmehom nam govori Dario Gjergja.