Tyrique Jones, centar Anadolu Efesa, govorio je za Basketball Sphere o tome kakav je bio njegov put do Evrolige, šta je morao da žrtvuje, kako bi postao elitni igrač, osvrnuo se na to zbog čega je izabrao baš klub iz Istanbula posle vrhunske sezone u Turk Telekomu, a dotakao se i saradnje sa Erdemom Canom, kao i atmosfere na utakmicama Crvene zvezde i Partizana.
Južna Koreja, pa prvi evropski angažman u Hapoelu iz Tel Aviva, zatim italijanski Pesaro, Turk Telekom i Anadolu Efes. To je bio put Tyriquea Jonesa, bivšeg studenta prestižnog Univerziteta Xavier, do evroligaških visina. Prošla sezona u Turk Telekomu, koji je ligaški deo Superlige Turske završio na prvoj poziciji, ispred finansijski i igrački moćnijih Anadolu Efesa i Fenerbahcea, zatim plasman u finale Evrokupa, podigli su vrednost, kako Jonesa, najkorisnijeg igrača Superlige Turske, tako i ostalih, koji su učestvovali u kreiranju istorijske sezone tima iz Ankare.
Tako je tadašnji strateg Turk Telekoma Erdem Can postao novi trener Anadolu Efesta i poveo upravo Jonesa sa sobom, kako bi period prilagođavanja u novoj evroligaškoj sredini, čiji do sada nisu bili deo ni jedan, ni drugi, bio lakši. Taj period umnogome je otežan velikim brojem povreda, koje su zadesile dvostrukog šampiona Evrope i koje su jedan od glavnih krivaca za to što se tim iz Istanbula trenutno nalazi na 12. poziciji, kada je u pitanju Evroliga, sa skorom 7-7. Situacija je izgledala i nešto lošije do pre nekoliko kola, ali se u poslednje vreme oseća određeni pomak u igri.
,,Sećam se vremena u Južnoj Koreji, bila je to najteža stvar”
Jedan od najzaslužnijih za to je Jones, koji u poslednje tri utakmice prosečno beleži 15,3 poena, uz 10,6 skokova. U dosadašnjem toku sezone je na 8,9 poena, uz 4,9 skokva, tako da je jasno da centar Anadolu Efesa igra sve bolje, kako vreme prolazi i da mu sve bolje ide prilagođavanje novoj sredini.
Na početku razgovora za Basketball Sphere, Jones je opisao kako je tekao njegov put do toga da postane evroligaški igrač i šta je ono što je morao da žrtvuje, kako bi ispunio određene ciljeve.
,,Prošla sezona u Turk Telekomu bila je sjajna za klub i za sve individualno i sada sam u Anadolu Efesu. Ono što me je dovelo do toga da postanem evroligaški igrač je to što sam se držao nekih principa, bio to što jesam. Ovde je mnogo drugačije nego u SAD, gde se igra slobodnije. U Evropi je više taktike, učiš različite stvari, da igraš na različite načine.
Od Izraela, do Italije, Turske… To je put tokom kojeg sam se suočavao sa drugačijim stilovima, različitim igračima, što mi je pomoglo. Ono što je najveća žrtva je što si odsutan od porodice. Sećam se vremena provedenog u Južnoj Koreji, bila je to najteža stvar. Kada se budim, porodica ide da spava i obrnuto. Bitno je da pronađeš balans, jer ume da bude teško”, počeo je razgovor za Basketball Sphere prvotimac Anadolu Efesa.
,,Nisam znao ni da Evroliga postoji”
Dosadašnji tok karijere govori o tome da je Jones išao korak po korak i da je iz sezone u sezonu napredovao, kako bi se sada ravnopravno borio sa najboljim igračima u Evropi. Kada je shvatio da je to moguće?
,,Iskreno, pre nego što sam došao u Evropu, nisam znao ni da Evroliga postoji. Uvek sam prvo mislio da mogu da budem NBA igrač. Tokom ‘pre draft workouta’ gledao sam nekoliko igrača, koji su slični meni, rade slične stvari kao i ja, ali nisam u NBA, sada sam u Evropi.
Baš u Izraelu protiv Maccabi Tel Aviva uočio sam drugačije stvari, kako se ti momci kreću i imao sam sreću da treniram sa nekoliko evroligaških igrača, dok sam bio u Izraelu, što mi je pomoglo da stvorim sliku koliko daleko mogu da odem. Posle sezone u Italiji, agent je rekao da je nekoliko evroligaških ekipa zvalo, ali da nisu bili zadovoljni mojom statistikom. Znao sam, kada sam napustio Južnu Koreju i ostatak sezone proveo u Izraelu, da mogu da budem evroligaški igrač, ako nastavim u istom ritmu.”
Ceo taj put doveo ga je do Anadolu Efesa, jednog od timova koji su obeležili modernu epohu Evrolige. Dolazak Jonesa u Istanbul bio je kombinacija više faktora, ali nije bilo mnogo razmišljanja o tome, uprkos interesovanjima i drugih ekipa.
,,Ludo je. Imao sam već ovaj razgovor sa jednim od zaposlenih u klubu. Kada ulaziš u dvoranu svaki dan, pogledaš gore i vidiš istorijske uspehe, dve titule zaredom u Evroligi. Bio sam upoznat sa sistemom trenera Cana, znao sam kako da se uklopim u sve to. Bio je to novi izazov za mene i lako sam doneo odluku. Imao sam ponude i drugih evroligaških ekipa, ali je Anadolu Efes zbog svega ovog bio najbolji izbor.”
,,MVP partija protiv Panathinaikosa? Samo sam bio svoj”
Da elitni rang evropskog takmičenja za njega neće biti problem, Jones je dokazao već na startu sezone, da bi u 12. kolu dobio i priznanje za MVP-ja runde. Tada je centar Anadolu Efesa odigrao monstruoznu partiju protiv Panathinaikosa i Mathiasa Lessora u direktnom duelu – ubacio je 21 poen, uz 13 skokova, za ukupan indeks korisnosti od 36.
,,Samo sam bio svoj. U prvoj sezoni najbitnije je da nađem kontinuitet. Ukoliko se to desi, ukoliko nastavim da radim ono što je meni svojstveno – da napadam obruč, hvatam defanzivne skokove, budem kvalitetan defanzivac, biće to kako treba. Velika je promena doći iz Evrokupa u Evroligu, gde su mnogo talentovaniji igrači, najbolji u Evropi. Igra je fizički i taktički zahtevnija, scouting je drugačiji. Momci tačno znaju šta ćeš da uradiš.”
Ono što mu je pomoglo da bolje razume evroligaške tokove je odnos sa trenerom Canom, sa kojim sarađuje već duže vreme.
,,Sa njim sam dve godine. Taktički, jedan od najboljih trenera za koje sam igrao. Ima odgovor na sva pitanja, posvećen je detaljima. Zahteva od tebe najbolje, izaziva te i gura te da budeš svoj, da ne budeš neko drugi. Šta god ima da ti kaže, to će ti reći direktno, neće bežati od toga.”
O “procesu učenja” i atmosferi u Beogradu
Nešto sporiji početak Anadolu Efesa, kao što je već napomenuto, bio je kombinacija spoljnih faktora, koji su uticali na sastav ekipe. Jones ima ideju kako se takvi teški periodi prevazilaze.
,,Sve ovo je proces učenja. Samo pokušavaš da pronađeš kontinuitet i igraš jako. Možda bude tvoja noć, možda ne. Dosta je drugačijih stvari koje se dešavaju u svakoj utakmici, svake noći. Svaka utakmica je izazov, bilo da igraš protiv najbolje evroligaške ekipe, ili one koja je na dnu. Svaka utakmica je bitna. Uvek je teška bitka.”
Centar višestrukog šampiona Evrope osvrnuo se i na atmosferu koju prave srpski klubovi, Crvena zvezda i Partizan. Iskusio je i jedno i drugo, u različitim ulogama, ali je igrao i pred praznim tribinama u Beogradu protiv Maccabi Tel Aviva.
,,Svaki put kada zakoračiš na parket je drugačija atmosfera. Nije normalno biti u Beogradu, a ne videti navijače u dvorani. Imao sam sreću prethodni put kada sam došao u Beograd, kao gledalac, ne kao igrač, da osetim Partizanovu publiku, kada su igrali protiv Panathinaikosa. Sledećeg dana igrali smo protiv Crvene zvezde. Definitivno smo osetili publiku, velika je ljubav prema košarci u Beogradu.
U pojedinim momentima utakmice ne čuješ saigrače, ne čuješ sebe. Samo vidiš akcije koje se zovu i pokušavaš da ih realizuješ. Teško je. Ono što sam iskusio protiv Crvene zvezde, to je sjajna publika. Ne znam šta da očekujem protiv Partizana, jer su drugačije stvari kada si gledalac, što sam bio na njihovoj utakmici i kada si igrač. Tada možeš da čuješ, ali u stvari i ne možeš, jer si fokusiran. Kada si gledalac, sve čuješ“, zaključio je Tyrique Jones razgovor za Basketball Sphere.