Xavi Pascual, trener Zenita, govorio je za Basketball Sphere o tome zbog čega je ostao u ruskom klubu, otkrio je da li je bilo pregovora da se vrati u Barcelonu, dotakao se perioda u katalonskom klubu, čuvene utakmice protiv Partizana u šampionskoj sezoni tima iz Blaugrane, a osvrnuo se i na atmosferu koju prave srpski navijači.
Politička situacija u Rusiji i Ukrajini umogome je promenila evropski košarkaški poredak. CSKA, Zenit i UNICS su do kraja februara 2022. godine bili u zoni play-offa Evrolige, imali veoma važnu ulogu u elitnom takmičenju, nakon čega je usledila suspenzija, koja traje i dan-danas. Tako je gigantu poput CSKA onemogućeno da bude konkurentan u borbi za novi trofej, zaustavljen je UNICS Velimira Perasovića, ofanzivna mašinerija veoma dobro izbalanisirana sa defanzivnim potencijalom u vidu Johna Browna, ali je utisak da je najviše od svih izgubio Zenit.
U trenutku suspenzije, ekipa iz Sankt Petersburga nalazila se na visokoj četvrtoj poziciji, bila najbolje pozicioniran ruski tim, čiji projekat je bio u naletu. Sezonu pre toga, na klupi sa Xavijem Pascualom, ovaj sastav namučio je Barcelonu, koja je jedva izbegla da posle dve utakmice u Blaugrani ne otputuje u Rusiju sa 0-2. Kasnije će katalonska ekipa vratiti jedan “brejk”, odvesti utakmicu u majstoricu i tamo bez problema obezbediti plasman na Final Four.
Zenit kao najveći gubitnik
Čast igračima, ali bila je to serija u kojoj se uživalo u trenerskim minijaturama Pascuala i Sarunasa Jasikeviciusa, koji je iz utakmice u utakmicu pokušavao da pronađe način da zaustavi Kevina Pangosa, do tada pokretača svega u Zenitu. O duelu španskog i litvanskog stručnjaka pričalo se najviše tokom tih pet okršaja i ruska ekipa je partijama u narednoj sezoni pokazala da je to bio samo početak uzleta, koji bi vrhunac trebalo da dostigne u maju 2022. godine.
Zenit bi, sasvim izvesno, četvrtom pozicijom izbegao sam vrh Evrolige u doigravanju i imao šansu da se domogne završnice. Da Pascual zna ponešto i o tome kako se osvaja Final Four, dokazao je 2010-te sa Barcelonom, kada je jednu od najdominantnijih generacija u istoriji takmičenja odveo do samog vrha. Tim iz Blaugrane do danas nije ponovio taj uspeh.
Kada se sve to uzme u obzir, jasno je da je Zenit najveći gubitnik čitave situacije, ali ne samo Zenit. Bez superkvalitetnih ruskih klubova trpi i evropska košarka. Njihov potencijalni povratak dodatno intrigira zbog toga što će do izvesne promene u košarkaškoj strukturi Starog kontinenta doći – Dubai, Paris, London, pojedini turski i ruski klubovi. Svi čekaju da zauzmu mesto u eliti, u bližoj ili nešto daljoj budućnosti.
Mnogi igrači i treneri su posle suspenzije ruskih ekipa odlučili da se zapute (samim tim i ostanu) u evroligaško društvo. Pascual to nije uradio. Uprkos tome što se smatra jednim od najboljih stručnjaka van Evrolige i što ga konstantno “sele” u brojne evroligaške velikane, kad god se kod njih otvori trenerska pozicija, katalonski strateg u Rusiji boravi skoro četiri godine, nakon što je 2021. potpisao trogodišnji produžetak ugovora.
,,Hoću da održim reč – zbog toga nisam napustio Zenit”
BS: Početkom ove sezone oformili ste kvalitetan tim, u kojem trenutno nastupaju igrači evroligaškog kalibra, poput Bojana Dubljevića, Thomasa Heurtela, Adriena Moermana, Kylea Kurica… S obzirom na to da se trenutno nalazite na trećoj poziciji, kada je VTB liga u pitanju, koliko ste zadovoljni?
,,Počelo smo vrlo dobro, imali dobar Superkup sa Fenerbahceom, Besiktasom i još šest najkvalitetnijih timova u Rusiji i osvojili titulu. Moramo da budemo srećni zbog toga. Posle smo imali problema, neke poraze i povrede. Pet igrača su u isto vreme bili odsutni na duže od mesec dana, ali smo nastavili i sada smo na dobroj poziciji, trudimo se da napredujemo iz dana u dan.
Videćemo, ako budemo u najboljih šest, sledi play-off, tako da je sezona duga. Na nama je da napredujemo, radimo jako, da nam se posreći da nas u najbitnijim momentima zaobiđu povrede i da pobeđujemo kada bude bilo najvažnije“, počeo je Pascual razgovor za Basketball Sphere.
BS: Posle potpisivanja za Zenit u februaru 2020-te, godinu dana kasnije produžili ste ugovor na još tri godine. Postojala je mogućnost i da iskoristite “opt-out” opciju, ali to niste uradili. Zbog čega ste ostali u Zenitu?
,,Za trenere je odluka da promene sredinu velika i veoma važna. Nije to samo stvar posla. Naravno da mogu da nađem posao negde drugde i odem. Međutim, jedan trener mora da oseti kada je pravi momenat da se to uradi, pravo mesto i pravo vreme, da u ozbir uzme istoriju kluba, poslednju godina, rezultate…
Mnogo razmišljam o tim stvarima. U ovom slučaju, nije bio momenat da odem i zbog toga nisam otišao. Sa druge strane, osoba sam koja voli da održi reč. Kada sam potpisao, situacija je bila drugačija. Igrali smo Evroligu. Toga više nema, ali srećan sam ogranizacijom i želim da ostanem do kraja ugovora.”
,,Kvalitet Evrolige nešto manji”
BS: Vidite li sebe kao trenera Zenita i u daljoj budućnosti?
,,Odgovor je težak, jer ne znamo nikad šta može da se desi. Ono što mogu da kažem je da sam 100 odsto fokusiran na Zenit i da želim da završim sezonu na najbolji način. Posle, bez obzira na to da li ćemo osvojiti nešto ili ne, ljudi iz Zenita i ja moramo da razmislimo o daljim koracima i vidimo šta je najbolja opcija.”
BS: Kako gledate na kvalitet Evrolige, nakon suspenzije ruskih klubova? Kako je takva situacija uticala na elitno takmičenje?
,,U trenutku izbacivanja ruskih klubova, Zenit, CSKA i UNICS su bili među najboljih osam timova. Uprkos tome što novi sastavi, koji su ušli u Evroligu, igraju veoma dobro, nivo takmičenja je malo opao bez ruskih ekipa. Teško je to reći, ali tako mislim, jer su ovi klubovi davali kompetitivnost Evroligi. Svi glavni igrači su nakon suspenzije napustili ruske klubove i otišli u elitno takmičenje.”
BS: Najveći deo karijere proveli ste u Barceloni. Od 2005. do 2008. godine bili ste pomoćnik, pa nakon toga i prvi trener sve do 2016. godine. Svojevremeno se smatralo da Vaša Barcelona igra najbolju pozicionu, “pet na pet” košarku u Evropi. Sada je situacija nešto drugačija, s obzirom na to da je katalonski tim promenio filozofiju u odnosu na Vaš period. Kako gledate na trenutne igre Barcelone?
,,U periodu, 2009, 2010. i 2011. godine, igrali smo vrlo dobro. Posle toga smo, iz različitih razloga, 2012. godine imali manje potencijala u ekipi, ali smo opet bili na Final Fouru. Otkako sam 2016. godine napustio Barcelonu, mnogo toga se promenilo – od trenera, do igrača. Sve je kompletno drugačije.
Uprkos tome što je budžet smanjen, Barcelona je i ove sezone jedna od najboljih ekipa, što i tabela pokazuje. Budžet je bitan, potpisali su dobra pojačanja i igraju dobro na početku novog projekta. Filozofija je potpuno drugačija, jer je sada njihovo najjače oružje tranzicija i ‘trčanje’, slobodnija igra, u ranoj fazi napada sve rešavaju. Drugačiji stil, ali efikasan.”
,,Nisam bio ni blizu povratka u Barcelonu”
BS: Uprkos tome što je Barcelona godinama dominantan faktor u evropskoj košarci, osvojila je tek dve titule u Evroligi. Poslednju upravo sa Vama na klupi. Zbog čega Barcelona nema većih uspeha u završnicama takmičenja?
,,Ne znam, teško je odgovoriti. Barcelona je uvek tu, ali su i godinama drugi imali veoma kvalitetne ekipe, poput CSKA, koji je bio neverovatan, pa Panathinaikos, Olympiacos, Real Madrid. Bili su uvek tu sa grupom od pet, šest timova i posle toga je došla era turskih ekipa. U takvoj konkurenciji je veoma teško pobediti. Poslednjih godina su bili vrlo blizu, ali nisu uspeli.
Ne znam kako da odgovorim na to, jer zaista ne znam. Verujem da smo posle 2010. godine i titule, odmah naredne mogli da uradimo isto da se Pete Mickeal i Gianluca Basile nisu povredili, ali tako je, kako je. Nekada si blizu, ali ne možeš da zadaš završni udarac. Najbitnije za košarku je da je Barcelona uvek tu, uglavnom na Final Fouru, uvek u play-offu, kompetitivna, blizu trofeja.”
BS: Gotovo svaki prelazni rok Vas povezuju sa Barcelonom. Da li je postojala opcija da se vratite?
,,Nikad nisam bio blizu da se vratim u Barcelonu, apsolutno ne. Kad god Barcelona ima problem, lako je misliti da će Xavi da ode tamo, jer je odatle. Razumem takve glasine, ali ne, nikada nisam bio ni blizu da se vratim.”
Pascual o čuvenoj utakmici u “Pioniru” i atmosferi u Beogradu
BS: Tvorac ste poslednje titule Barcelone u Evroligi i baš te sezone imali ste neverovatan skor od 11:0 u elitnom takmičenju, dok niste naleteli na Partizan Duška Vujoševića u top 16 fazi. Pamti se čuvena pobeda crno-belih sa 67:66, kada je Luigi Lamonica posle dugog gledanja ponovljenog snimka utvrdio da koš Petea Mickeala ne može da bude priznat i da je Lawrence Roberts skinuo loptu sa obruča na vreme. Kakvo je Vaše sećanje na tu situaciju?
,,Naravno da se sećam. Mickeal je šutnuo pre nego što je isteklo vreme i posle toga je Roberts skinuo loptu sa obruča. Isprva je Lamonica priznao koš i nakon što je pogledao usporeni snimak, nije se računao. Doneo je tešku odluku, jer je bilo na granici toga da li je lopta ulazila ili ne. Teoretski i normalno je da priznate koš na početku, ali nakon toga je bio potreban usporeni snimak.
To je deo igre. I gubio sam i pobeđivao u takvim utakmicama. Ono što je bitno, to je da smo osvojili titulu te sezone. Reakcija publike je bila neverovatna, a ja sam bio na parketu i pokušavao da ostanem smiren. Iskreno, volim srpsku košarku, neverovatno je kakve navijače imaju Partizan i Crvena zvezda. Tek kad osetiš tu atmosferu, uvidiš smisao trenerskog posla. Neverovatan osećaj, to je nešto što svi treneri priželjkuju, da uživaju u momentima kao što su ti.”
BS: Kako sada gledate na Partizan? Vi ste imali priliku da igrate protiv njih, kada ih je vodio Duško Vujošević. Govorili ste da je Partizan “rudnik talenata”, a sada srpski tim ima nešto drugačiju filozofiju i drugačije ciljeve sa Željkom Obradovićem na klupi.
,,Trenutno, imaju odličnu sezonu. Nije im bilo lako na početku, zbog velikog broja povreda. Nakon što je Bruno Caboclo došao, tim izgleda totalno drugačije. Bez obzira na to što još uvek imaju problema sa izostancima, ide im veoma dobro. Jasno je da je to ekipa u naletu, za mene su veliki kandidati za Final Four. Košarka se menja. Nešto čega se ljudi ne sećaju, to je da je trojka bila na 6,25 metara kada smo osvojili Evroligu, 2011. je postala 6,75. Niko se ne seća toga.
Pre 14 godina čini se da je linija bila ista. Sve se menja, budžet se menja, ali ono što je najbitnije to je da je Partizan uvek tu, uvek sa neverovatnim navijačima i uvek u vrhu Evrolige, kao i Crvena zvezda. To je vrlo lepo za ovaj sport, nadam se da neće biti incidenata na kraju sezone i da će svi da poštuju neverovatnu košarku koju imaju“, zaključio je razgovor Xavi Pascual za Basketball Sphere, uz poruku da nikada nije bilo kontakata da preuzme neki od srpskih klubova.