Bruno Caboclo je u opširnom intervjuu za Basketball Sphere govorio o mnogobrojnim zanimljivim temama, uz akcenat na Partizan.
Baš kao i u slučaju Nikola Mirotić bilo je mnogo peripetija pre dolaska u crno-beli tabor, ali za razliku od njega brazilski internacionalac uslikao se sa šalom Partizana i sleteo u Beograd. Stiče se utisak da je upravo on deo košarkaškog mozaika koji je nedostajao treneru Željku Obradoviću.
Da poseduje kvalitete nije tajna, a njegov razvojni put počeo je nekoliko godina ranije kada se otisnuo iz rodnog Brazila kako bi se ostvario kao košarkaš. I mnogo toga je prošao do crno-belih pruga, a nakon kratkog vremenskog intervala u Partizanu pun je utisaka. Ponajviše o treneru i navijačima, ali da krenemo od početka…
Rekli su mi da imaju dugoročne planove za mene…
Na NBA draftu 2014. godine Toronto Raptorsi su ga odabrali kao 20. picka prve runde. Bilo je za očekivati da imaju dugoročne planove za njega, ali često život nije bajka.
“Sve je počelo u Brazilu, kada sam sa 12 godina počeo da igram košarku, a već sa 15 sam napustio porodicu i otišao. Izašao sam na NBA draft gde su me izabrali Toronto Raptorsi. Tamo sam bio sam, bez podrške meni dragih ljudi, ali odgajan sam tako da sam se naučio nositi s tim. Razgovarao sam sa upravom kluba i rekli su mi da imaju dugoročne planove za mene. Znao sam da će biti teško da dobijem pravu šansu.
U četiri godine tamo provedene dobijao sam priliku da zaigram kada vodimo ili gubimo sa 30 poena razlike. Želeo sam više minuta i mogu reći da to nije bilo baš najbolje za mene, ali trudio sam se svim silama svaki dan. Igrao sam i u Razvojnoj ligi, te se pokušavao izboriti za šansu. Na kraju četvrte godine, polovinom sezone zatražio sam trejd, jer nisam želeo da moja karijera u NBA ligi završi na takav način” – započeo je Bruno Caboclo.
Prvi put nakon četiri godine slobodan igrač
“Iako prvobitno nisu želeli da me trejduju, na kraju sam završio u Sacramento Kingsima. Tamo sam dobijao mnogo više šanse. Tražili su od mene da budem agresivniji, a kada je istekao ugovor tada sam prvi put nakon četiri godine postao slobodan igrač. Houston Rocketsi su me zvali i tokom leta sam igrao za njih, ali na kraju su odlučili da zadrže svoje igrače koje su draftovali. Tokom Letnje lige moje dobre partije su primetili Memphis Grizzliesi za koje sam zaigrao, a mogu reći da sam se tada prvi put u karijeri osetio kao da stvarno igram u NBA ligi.”
NBA liga koliko god bila težnja mnogim mladim talentima često zna biti mač s dve oštrice. To je na svojoj koži osetio i Bruno Caboclo, te nam je objasnio zbog čega se odlučio na put Starog kontinenta:
“Provodio sam dosta vremena na parketu, pobeđivali smo, ali su naredne sezone promenili trenera. Tada sam završio na klupi, na to sve sam se povredio i nakon oporavka nisam dobijao pravu priliku. Ponovo sam zatražio trejd i završio sam u Houston Rocketsima. Mislim da sam igrao dobro, a produženje ugovora bila je timska opcija. Oni su odlučili da me ne zadrže, tako da sam tada prvi put shvatio da želim dobiti pravu priliku, pa sam se odlučio za Evropu.”
Grad porcelana kao prva stanica
Prvi evropski klub u karijeri brazilskog centra bio je Limoges. I potpuno je drugačije kada pojedinac dobije minute na parketu, ma gde god to bilo. To je šansa koju Bruno Caboclo nije propustio, ali situacija se pandemijom virusa korona ponovo zakomplikovala.
“Mislim da je Evropa sjajno mesto za mladog košarkaša. Tržište tada nije bilo najbolje ni kako sam očekivao, ali potpisao sam za Limoges. To je bilo moje prvo evropsko iskustvo. Igrao sam na visokom nivou, shvatio sam koliko mi znači što sam dobio minute i konačno zaigrao u ozbiljnijem angažmanu. To je bila sezona u kojoj je nastupila pandemija virusa korona, a posle toga nisam dobijao ponude kakve sam očekivao. Želeo sam zbog cele situacije da budem što bliže svojoj porodici.
Zbog toga sam otišao u Sao Paolo. To mi je vratilo potrebnu energiju, jer nisam bio kod kuće celih osam godina. Period u Brazilu bio je veoma važan za mene i moju karijeru. Igrao sam za reprezentaciju kvalifikacione prozore, osvojio sam dva timska i dva individualna trofeja tamo. Osim prvenstva Brazila osvojili smo i Južnoameričku Ligu šampiona. U oba takmičenja sam bio MVP.
NBA od kojeg nije odustajao
Posle najboljih brojki u karijeri na tlu rodnog Brazila, predstojeće leto bilo je posvećeno napornom radu i želji za dokazivanjem kako bi se vratio u najkvalitetniju košarkašku ligu sveta. Krenulo je obećavajuće, a nastavak koji je usledeo bio je nova čekirana avionska karta prema Evropi:
“Nakon toga sam pokušao da se vratim u NBA. Trenirao sam sa Utah Jazzom i Portland Trail Blazersima. Igrao sam jako dobro i trebalo je da potpišem ugovor, ali onda se nešto dogodilo. Letnju ligu sam odigrao za Utah Jazz, a nakon toga sam pozvan od strane Boston Celticsa da se borim za jedno mesto u timu. Odradio sam nekoliko treninga s njima, tamo sam proveo dve sedmice, ali oni su odabrali drugog igrača.
Potom sam ponovo išao u Razvojnu ligu, a razmišljao sam da sam u ozbiljnim igračkim godinama i da ako ne dobijem novu šansu s nekim od NBA klubova idem ponovo u Evropu.”
Yago dos Santos je razlog zbog kojeg sam odabrao Ulm
Ponekad postoje stvari važnije od same košarke, a to je okruženje u kojem se pojedinac oseća ugodno. Upravo zbog toga, ali i motiva da u dobroj formi dočeka Mundobasket Bruno Caboclo se odlučio za klub gde ga je čekalo dobro poznato nasmejano lice:
“Nakon što se ništa nije dogodilo, rekao sam svom agentu da želim u Evropu, posebno zbog toga što je naredne godine bilo FIBA Svetsko prvenstvo. Odabrao sam Ulm, ponajviše zbog toga što je Yago dos Santos bio tamo. Na taj način želeo sam da unapredimo našu saradnju i zbog reprezentacije. Tamo smo osvojili titulu u Bundesligi. Taj period bio je fenomenalan za mene, nastavio sam da naporno radim i učim te sam postajao sve bolji.”
Postigli smo džentlmenski dogovor pre Svetskog prvenstva
Bila je to prva i istorijska titula za rodni grad Alberta Einsteina. Ulm je na putu do trofeja imao najkvalitetnije moguće protivnike. Padali su redom evroligaški Alba Berlin i Bayern, a potom i Bonn kao osvajač FIBA Lige šampiona. Podloga za naredne korake nije mogla biti bolja od navedenog scenarija.
“Po završetku te sezone na umu mi je bilo da pronađem novi klub. Imao sam neke ponude koje mi se nisu dopale. Dogovorio sam se sa Venezijom. Agent mi je rekao da trebam što pre potpisati, jer nije sigurno da li ću kasnije imati neke ponude.
Naporno sam radio, on mi je pre toga dosta pomogao i nisam znao da nešto može krenuti po zlu. Svidela mi se ponuda Venezije, grad, kao i ekipa, a posebno trener, jer me on trenirao u Memphisu. Postigli smo džentlmenski dogovor pre Svetskog prvenstva.

Kada je završen Mundobasket otišao sam kući da vidim porodicu i devojku, da se spremim za odlazak u Veneziju. Onda se nešto dogodilo, promenio sam agenta i otvorila su se mnoga druga vrata. Išao sam sa jednom ekipom iz Izraela igrati utakmice protiv NBA timova. Ponovo su se pojavili zainteresovani timovi, a mislim da je to bilo zbog mojih partija na Svetskom prvenstvu.”
Crvena zvezda me kontaktirala prva posle Svetskog prvenstva
U razgovoru sa brazilskim centrom dobili smo potvrdu svih onih priča da je “večiti” rival Partizana pokušao u svoje redove dovesti Bruna Cabocla:
“Crvena zvezda me kontaktirala prva posle Svetskog prvenstva, ali nismo mogli postići dogovor. Potom sam igrao otvorene utakmice za NBA timove, kada je stigla ponuda od Partizana. Smatrao sam da trebam prihvatiti to i odlučio sam se na dolazak u Beograd.”
Kada sam potpisao za Partizan prvi mi se javio Bogdan Bogdanović
Zanimalo nas je da li je neko iz Partizana prvobitno kontaktirao Brazilca, jer je tim putem na neki način stigao i P.J. Dozier posle razgovora sa Nikolom Jokićem i Kevinom Punterom:
“Nisam znao nikoga iz ekipe pre nego sam potpisao. Igrao sam samo protiv P.J. Doziera nekoliko puta u Razvojnoj ligi, ali kada sam potpisao za Partizan prvi mi se javio Bogdan Bogdanović. Rekao je da će mi se svideti grad, ekipa i posebno trener. I sada mi se ponekad javi, ali da, on je prvi koji mi se javio i rekao neke lepe stvari o klubu.”
Još 40 ponavljanja i nije se šalio…
Imali smo priliku da slušamo o prvom treningu koji je Bruno Caboclo imao u Partizanu. Tada su kružile priče da se u hali zadržao četiri sata, te da je sam na terenu proučavao kretnje napadačkih setova trenera Obradovića:
“Nije trajalo četiri sata, trajalo je dva. Kada sam stigao u Beograd, morao sam da ostanem u hotelu neko vreme, jer moj ugovor još uvek nije bio spreman. Prvi trening je bio veoma težak, mnogo sam trčao i odradio nekolicinu ponavljanja pojedinih akcija. Na kraju treninga mi je trener Matović rekao da je to zadnje ponavljanje. Bio sam uzbuđen, završio sam, a onda mi je on rekao još 40 ponavljanja. I nije se šalio. (smeh) Veoma naporan trening.”
Ježio sam se pet minuta prvim ulaskom u Arenu
“Kada sam došao u ekipu, prvo što me impresioniralo bili su navijači. Ježio sam se pet minuta prvim ulaskom u Arenu. Ekipa je veoma talentovana i svi su dobri momci, zato mi je period prilagođavanja bio lakši. Svi mi pomažu, a kao što možete da vidite svaki od nas postaje sve bolji. Prihvatili su me otvorenih ruku i svi mi daju mnogo podrške.
Mislim da sam ličnost koja uči brzo i nisam sebičan. Pokušavam raditi takve stvari na parketu da svi budu zadovoljni i da doprinesem rezultatima. To mi je u velikoj meri pomoglo, a na meni je da napredujem, jer sam deo veoma dobrog tima. Kada igram trudim se da ne iskačem iz svoje uloge.”
Kada sam potpisao za Partizan javljali su mi se bivši saigrači i govorili kako ću igrati za najboljeg trenera Evropi
Bruno Caboclo nije ranije bio upoznat sa radom trenera Obradovića, ali kada je pristigao nije mu trebalo mnogo vremena da shvati s kim ima priliku sarađivati. Uz dozu smeha je prokomentarisao poruke video klipova koji su obišli Evropu, pa je bila neminovnost da se pripremi za ono što ga čeka:
“Pre nego sam došao, nisam poznavao trenera Obradovića. Kada sam potpisao za Partizan javljali su mi se saigrači i govorili kako ću igrati za najboljeg trenera Evropi. Slali su mi video klipove u kojima galami na svoje igrače, između ostalih to su bili Aleksa Avramović i Luigi Datome (smeh). Veoma sam uzbuđen što igram za njega.
Svaki dan me iznenađuje koliko je poseban, pametan i na koji način radi. Osećam se kao dete na parketu, došao sam ovde da učim. Ovakva prilika je veoma retka i srećan sam, osećam se odabranim što imam priliku igrati za trenera Obradovića. Mnogo mi to znači i već sada mogu reći da je on najbolji trener kojeg sam ikada imao u svojoj karijeri.”
Večiti derbi protiv “brata”
Bruno Caboclo i Yago dos Santos se poznaju već dugi niz godina, a njihova konekcija dodatno je ojačala nakon što su sa Ulmom osvojili titulu u Bundesligi. Bili su lideri tog tima, a nešto slično uradili si u reprezentaciji Brazila na minulom Svetskom prvenstvu:
“Kada smo bili mlađi, upoznali smo u reprezentaciji Brazila. Veoma smo slični igraču po pitanju karaktera, veliki smo borci i imamo veliko srce. On je veoma energetičan, i ja sam, ali on je poseban. Imamo veoma dobar odnos i prijateljstvo i mimo parketa. Posebno smo se zbližili u Ulmu.
Što se tiče derbija, uzbuđen sam jer ću igrati protiv njega. Čak i na treninzima reprezentacije uvek smo se takmičili i pružali svoj maksimum, kako bi napredovali i ja i on. Na nama je da se takmičimo i jedva čekam tu utakmicu. Znam koliko je to važno za Beograd i Srbiju. Nadam se da ćemo pobediti.”
Russell Westbrook – sjajna osba i jedan od onih igrača koji me inspiriše
Iako u NBA ligi nije ostavio zapaženiji trag kako je prvobitno želeo, Bruno Caboclo je imao priliku da igra sa nekim od najvećih imena “preko bare”. James Harden, Russell Westbrook, Demar DeRozan, Chris Paul, Mike Conley, Ja Morant, ali jednog od njih posebno je izdvojio:
“Najviše me impresionirao Russell Westbrook. U istoj smo menadžerskoj agenciji, zajedno smo trenirali tokom leta više puta. Kada god bih otišao na trening, imao sam priliku da gledam šta radi. Takođe, dok smo igrali u Houstonu mogao sam bolje da ga upoznam, da saznam više o njegovom karakteru i radnoj etici. Neverovatan je, na svakom treningu daje 200% svojih mogućnosti. Uvek je isti! To je nešto što me oduševljava i želeo bih da radim kao on. Sjajna je osoba i igrač, on je jedan od onih igrača koji me inspiriše.
Još jedan igrač za kojeg sam video da je specijalan, mimo svih ostalih s kojima sam igrao je Ja Morant. Čak i onda kada je draftovan bio sam u Memphisu. Ne mislim da sam loš igrač, smatram da sam dobar. Sećam se da sam tada razgovarao sa Yagom o njemu. On je od prvog dana igrao identično kao danas. Sada je još bolji, ali i tada je pokušavao zakucati preko svakoga. Kada sam ga video prvi put na treninzima podsetio me na Allena Iversona. Zaista je neverovatan.”

Saigrači s kojima je igrao Bruno Caboclo su impresivna imena, bez obzira na trenutnu formu pojedinaca. Ono što nas je zanimalo na kraju razgovora bilo je to ko je za njega bio enigma od protivnika, te mu zadao probleme pri defanzivnim zadacima:
“Kevin Durant. To je lagano pitanje (smeh). Jednostavno nisam mogao da shvatim kako da ga čuvam. Iako nisam igrao mnogo protiv njega, čak i onda kada bih odigrao dobru odbranu, pogađao je šuteve. I kada bi promašio, ne deluje uopšte da je to zbog moje ili bilo čije odbrane. Neverovatan igrač” – zaključio je za Basketball Sphere Partizanov Brazilac.