Sergio Scariolo, jedan od najboljih evropskih trenera svih vremena, u opširnom razgovoru za Basketball Sphere govorio je o mnogim temama.
Nakon što je bez mnogo razmišljanja pozitivno odgovorio na zahtev da govori pred FIBA Svetsko prvenstvo, iako je u tom trenutku reprezentacija Španije nastupila na pripremnom turniru u Malagi, ni ovaj put nije dileme. Ko želi, nađe način.
Autor ovih redova uputio je poruku: “Treneru, pripremamo novogodišnje intervjue, bilo bi nam zadovoljstvo da još jednom govorite za naš portal, ako ste u mogućnosti…”
Sergio Scariolo je kratko uzvratio: “Raspoložen sam da razgovaramo, biće mi drago da odgovaram na Vaša pitanja…”
I zaista ima nešto u toj tezi da što je neko uspešniji u svom poslu, mnogo je lakše sarađivati sa njim u svakom smislu. Naravno da postoje odstupanja od pravila, a ni ovaj put bolju potvrdu nismo mogli da dobijemo.
Upravo zbog toga u uvodnim redovima ovog intervjua neće pronaći nagoveštaj svega onoga što Vas čeka. Ono što možemo garantovati jeste da nema načina da ne bude zanimljivo. Od same košarke, do filozofskih pogleda na nama omiljenu igru…
Glavni trener mlađi od pojedinih prvotimaca
U ranim godinama posebnu ljubav prema košarci usadio mu je otac koji ga je u odveo u Bresciu da trenira, a legendarni Ricardo Sales prepoznao je način na koji mladi Sergio Scariolo mnogo brže i efikasnije od svojih vršnjaka razume suštinu i zahteve s klupe.
Na takav način relativno rano počeo je da se bavi trenerskim poslom, da bi već sa 27 godina vodio Scavolini u Evroligi s kojim je stigao do polufinala, gde su tada poraženi od Splita. U tom sastavu Splita igrali su Vladimir Perasović, Zoran Savić i Toni Kukoč.
“Kada se vratimo u taj period u Italiji, tamo je u tom vremenskom intervalu bilo mnogo trenera koji su počeli svoj razvojni put. Velika većina trenera moje generacije, u kojoj su Etorre Messinom, Walter de Rafaelle, Luca Banchi i mnogi drugi. Svi mi smo smo faktički sazrevali kroz omladinske kategorije, potom postajali asistenti i glavni treneri. Normalno je da u jednom trenutku neko preuzme seniorski sastav.
Meni se to desilo kada sam imao 27 godina, neki drugi treneri kasnije, ali moram reći da to tada nije bilo neobično, iako sada jeste. Sada je mnogo takmičenja, mnogo više iskusnih trenera i velika većina timova želi dovesti nekoga ko se već dokazao kako bi adekvatno odradio posao” – objasnio je Sergio Scariolo.
Mentori u ranoj fazi karijere
Svako ko je iole uspešan u određenom periodu svog života pronalazio je inspiraciju u pojedincima koji su u tom trenutku na najvišem mogućem nivou. Čuveni Italijan posebno je izdvojio dva imena:
“Mogu reći da sam pokušao “krasti” od svakog trenera, iskreno. To je veliki izazov, kada pogledate treninge, utakmice i pokušavate implementirati te detalje u viziju košarke koju preferirate. Ako bih morao izdvojiti dva imena koja su meni bili mentori to su Valerio Bianchini i Ricardo Sales. Oni su mi dosta pomogli na početku moje karijere. Jako je važno kada imate takve trenere pored sebe i kada postajete glavni trener nekog seniorskog tima.”
Poznata je i anegdota prema kojoj je u periodu dok je trenirao Fortitudo Sergio Scariolo pozvao Aleksandra Nikolića za savete. “Profesor” je izdvojio vreme od dve-tri sedmice kako bi posmatrao rad tada mladog Italijana. Slušajući ga pred jednu utakmicu u smislu pripreme i zahteva od svojih igrača, “Profesor” Nikolić je konstatovao da nikada ranije nije čuo tako preciznu i opširnu priprema meča. Bolji kompliment Sergio Scariolo nije mogao dobiti.
Trofeji do kojih se teško dolazi
Sa samo 27 godina osvojio je Seriju A i na taj način postao najmlađi trener kojem je to pošlo za rukom. Kada se uzme u obzir konkurencija “na Čizmi” tih godina, to je neka vrsta podviga. Potom je Apeninsko polustrvo zamenio Pirinejskim, gde je takođe uspeo u nameri da pokvari planove madridskog Reala i Barcelone.
Kao trener Baskonije osvojio je Kup Španije, a osim svih ostalih uspeha najviše se pamti titula sa Unicajom gde se u takvoj konkurenciji to smatra pravom malom košarkaškom čudu:
“Moje iskustvo u Baskoniji i Unicaji bilo je slično. U Malagi sam proveo pet godina i imao sam više vremena da vidim plodove svog rada. Situacija je bila ista kao i sada. Real Madrid i Barcelona bili su iznad svih, morali ste da budete poprilično kreativni i da istražite svaki mogući inč potencijala i energije kako bi bili konkurentni. Kvalitet je u Španiji tada bio na ogromnom nivou. Bilo je sjajno, osvojiti Kup i Endesa ligu pobedivši nekog od ovih timova, zaista je sjajan osećaj. Tada se osećate kao veliki deo istorije tima, uvek je drugačije osvojiti prvi trofej s nekim.”
Jaz između Sjedinjenih Američkih Država i svih ostalih
Kada uzmemo u obzir da Amerikanci mimo Olimpijskih igara ne šalju najbolji mogući tim na ostala takmičenja, jasno je zbog čega ne ostvaruju zapažene rezultate. Primer toga su i poslednja dva Mundobasketa.
“Kada su Sjedinjene Američke Države u stanju poslati najboljih 12 igrača na veliko takmičenje, ogroman je izazov i mnogo je teže odgovoriti protiv takve ekipe. U poslednje vreme šalju mlađe ekipe, a najčešće samo na Olimpijske igre dolaze oni najbolji. Ne postoje pravila, NBA igrači vam danas ne garantuju ništa, čak i oni najbolji u ligi. Pokazatelj za to su i dva prethodna FIBA Svetska prvenstva.
Mnoge reprezentacije sada imaju NBA igrače, da ne idemo predaleko u prošlost, idealan primer je Nemačka. Na prethodnim Svetskim prvenstvima Španija je imala samo nekoliko NBA igrača, a sada je tu uvek četiri ili pet igrača. Ukoliko SAD u budućnosti bude poslala one najbolje na bilo koje veliko takmičenje, zaista će biti teško pobediti ih.”
Španski pick and roll potiče iz Rusije od pre 50 godina
Element igre koji je danas jako popularan kako na Starom kontinentu, tako i “preko bare”. Naravno da je kroz vreme deo napadačkog seta prilagođen današnjim okolnostima, a Sergio Scariolo detaljnije je govorio o nečemu što je sinonim za nacionalni tim Španije.
“Ne mogu reći kako sam ja implementirao taj element igre. Prvi put sam to koristio 2008. godine, svi to zovu španski pick n roll, jer su to videli u reprezentaciji Španije. Mislim da je to prvi korišteno u Rusiji pre 50 godina. Primarni cilj je da na parketu stvorite dve potpuno nezavisne strane, ali da svih pet igrača budu uključeno. Jedna strana može biti ona koju udvajaju, što otvara mogućnost za ostatak tima. To je način na koji je sve počelo.
Mislilo se da je najbolji način za “sakriti” onoga koji nije šuter staviti ga u položaj igrača koji pravi blok. Sada su velikom većinom skoro svi šuteri, ali pre 50 godina u Rusiji je to prvi put viđeno. Nakon toga, prvog koga sam vidio da je to koristio bio je Xavi Pascual. Davno je to bilo, ponosan sam na to i videti koliko sjajnih trenera koristi španski pick and roll, čak i u NBA ligi. Oni su to videli u reprezentaciji Španije i dodatno prilagodili izvornu ideju današnjem stilu košarke.”
Alternativni tipovi odbrane
Upravo Sergio Scariolo poznat je kao jedan od trenera koji nema problem s tim da koristi alternativne tipove odbrane. Tako je na velikim takmičenjima u nekoliko navrata znao iznenaditi protivnike. “Žrtva” toga bio je i Bogdan Bogdanović u dresu reprezentacije Srbije, a iskusni stručnjak objasnio je detaljnije kako za takve situacije ne troši mnogo vremena, ali da je jako važno imati spremne rezervne opcije kada primarni plan ne funkcioniše.
“Tokom pripremnog perioda nemate mnogo vremena. Tada skautirate protivničke odbrane, koje su većinom klasične, ali morate pokazati poverenje i doslednost igračima kada se odlučite za alternativne tipove odbrane. Bitno je verovati u te detalje, čak i pet-šest minuta tokom treninga i to ne svaki dan. Ako nastavite raditi na tom detalju odbrane, ekipa zna da uvek postoji plan B ili C, što je na neki način dobar detalj. Neću reći da je to krucijalno pri pobeđivanju, ali uvek može mnogo pomoći.
To nam je pomoglo na utakmici koju ste spomenuli protiv Srbije, kao i u polufinalu Evropskog prvenstva 2022. godine protiv Nemačke kada smo koristili tu odbranu zbog svega ono što nudi Dennis Schroder. Takođe, primenili smo to i na Evana Fourniera što je donelo rezultate. Kao što sam već rekao, nema mnogo vremena da se to trenira i dodatno radi na alternativnim tipovima odbrane, ali bitno je raditi na tome. Svaki detalj je vredan pažnje.”
Alex Mumbru ima ono nešto
Zanimalo nas je koliko je pojedinaca Sergio Scariolo u toku svoje dugogodišnje karijere prepoznao kao potencijalne kapacitete da nakon što okače patike o klin budu treneri. Jasno je da je od svih njih za sada najupečatljivije ime Alex Mumbru, trener Valencije, ali prema rečima Italijana bilo ih je još mnogo:
“Mnoge igrače koje sam trenirao pokazali su trenerske kvalitete, mnoge sam pitao za savete u teškim momentima. Ne mogu sada imenovati sve njih, ali mogu reći da sam za Alexa Mumbrua osetio da poseduje to nešto. Dosledan je svojim principima i vrednostima, zna kada biti fleksibilan, kada ne. Mogu reći da su i mnogi moji pomoćnici postali glavni treneri, zbog čega sam posebno ponosan.”
Titula sa Toronto Raptorsima
Kada su Toronto Raptorsi osvojili NBA titulu 2019. godine upravo Sergio Scariolo bio je deo stručnog štaba. O tome koliko različitosti postoji i na koji način je doživeo celokupno iskustvo rekao je u razgovoru za Basketball Sphere:
“Toronto Raptorsi su bili posebno iskustvo za mene. Mogu reći da sam tamo mnogo naučio. Znam da će sada mnogima ovo zvučati čudno, posebno za one koji smatraju da evropski treneri nemaju šta naučiti u NBA ligi. To je sr#nje. Postoji mnogo elemenata koje možete da naučite tamo.”
Kawhi Leonard – od stranca do prijatelja
Najvažniji faktor u pohodu na titulu bio je jedan od najboljih košarkaša današnjice i u vremenskom intervalu od prethodnih 10 godina. Tada je samozatajni Leonard pod trenerskom palicom Gregga Popovicha otpočeo svoj put ka besmrtnosti. Više o tome kakav ja karakter govorio je Sergio Scariolo:
“Što se tiče Kawhi Leonarda, moje iskustvo je bilo sjajno. Početak je bio jako težak, da se stekne međusobno poverenje, posebno s njegove strane. Duboko u play-offu došli smo u tu fazu da me svaki dan pitao za game plan i njegove zadatke na terenu. To je radio individualno i odvojeno od redovnih video analiza i sastanaka koje smo imali s trenerima.
Toliko je posvećen, profesionalan i mentalno jak. Mislim da je Kawhi sjajan primer nekoga ko nije prirodno super-talentovan, ali je toliko naporno radio da se etablirao kao jedan od najboljih igrača ikada koji su igrali ovu igru.”
Lebron James kao protivnik
U periodu provedenom “preko bare” više puta je tim čiji je deo bio Sergio Scariolo imao priliku da igra protiv Lebrona Jamesa. Šta ga čini toliko unikatnim čuli smo u odgovoru:
“Imao sam priliku da se moj tim takmiči protiv njega više puta, bilo to u reprezentaciji ili NBA ligi. Unikat je zbog toga što apsolutno sve može raditi na terenu. Dobar je dodavač, može šutirati, igrati leđima, skakati, biti dobar u odbrani. Jedan od retkih igrača koji nema manu u svojoj igri. Bukvalno zna sve one “mrtve uglove” koje može iskoristiti kako bi to pretočio u prednost svog tima. Svrstao bih ga među najbolje ikada zajedno s Michael Jordanom.”
Zaslužuju da ih se zove Dream Team
Bilo je dve sada već istorije utakmice koje su odigrali Španija i Sjedinjene Američke Države. Prva od njih bila je na Olimpijskim igrama 2008. godine, a već četiri godine kasnije u Londonu gledali smo reprizu susreta za zlatnu medalju.
“Taj poraz je bio gorkog okusa. Borili smo se kao niti jedna ekipa ikada koja je bila u stanju da pobedi Dream Team. Taj sastav se može tako nazvati. Sećam se da tada pozvali više tajmauta na toj utakmici nego zbirno na svim prethodnim. To je još jedan dokaz da su morali uložiti maksimum napora kako bi nas pobedili.
Uspevali smo da održavamo zaostatak od svega sedam-osam poena, borili smo se do samog kraja. Osetili smo da imamo utakmicu u svojim rukama, da bi mogli da pobedimo. Iz ove perspektive to je jedna neverovatna utakmica, dokaz takmičarskog duha, zajedništva, timske kohezije i dobrih košarkaških ideja. To je onaj lepši deo tog poraza.”
Talenat se uvek traži
Kako vreme prolazi sve više igrača van Sjedinjenih Američkih Država postaju značajan deo NBA lige. Toga je svestan i Sergio Scariolo, te je otkrio ključ onoga što je uvek detalj koji se traži:
“Mislim da je NBA liga oduvek otvorena za talente, nevažno odakle ti talenti dolaze. Drugačije je kada su u pitanju GM-ovi, menažderi i treneri, ali ako neko stvarno doprinosi takmičenju, bilo da su to igrači ili pomoćni treneri i treneri, u NBA ligi se oduvek trude da priključe u svoj deo taj talenat.
Sada ima toliko internacionalaca u ligi, a ono što ja mogu da vidim jeste da je u pet najboljih strelaca trenutno samo jedan Amerikanac. Čak i taj Amerikanac nije pravi Amerikanac, već Joel Embiid koji je Kamerunac. Ono što se uvek traži je talenat i da posedujete liderske sposbonosti. Te veštine nikada nisu na odmet.”
Darko Rajaković će otvoriti vrata mnogima
Tokom poslednjeg prelaznog roka upravo Sergio Scariolo i Darko Rajaković spominjali su se kao glavni kandidati za klupu Toronto Raptorsa. Tamo je na kraju završio srpski stručnjak iz Čačka, a italijanski trener ne krije oduševljenje i nema problem s tim da udeli komplimente na račun svog “rivala”, ali i kolege:
“Mislim da su Toronto Raptorsi napravili veliki iskorak na taj način što su zaposlili Darka Rajakovića. Iako je on tamo već nekoliko godina, on je evropski trener. Možemo diskutovati i o Igoru Kokoškovu koji se ostvario kao trener upravo u NBA ligi. Darko je još jedan korak ispred, ne vidim tim koji može zaposliti trenera bez prethodnog iskustva u NBA ligi direktno.
To je jedan od glavnih razloga zašto Evropljani ne dobijaju šansu tako često. Zato mi je izuzetno drago zbog Darka Rajakovića, kojem želim uspeh. Ključ je u tome ukoliko on ostvari uspeh, na taj način će otvoriti vrata za sve ostale koji će u budućnosti biti u mogućnosti da odu u NBA ligu.”
“My love for basketball”
Ako bi u svetu sporta postojale košarkaške lektire, knjiga koju je napisao Sergio Scariolo svakako je nešto što bi se našlo na spisku obaveznih štiva. Kao sagovornik takvog trenera koji dugi niz godina ostaje u samom vrhu svetske košarke, zanimalo me šta je to što ga pokreće, čak i u onim teškim momentima.
“Moja najveća energija je strast prema igri. Volim košarku, volim proučavati detalje, tada se osećam najbolje. Trenirati najbolje igrače na svetu i biti u društvu najboljih trenera je dokaz da sam deo toga i da pripadam tom društvu. To je ono što je moj prioriret numero uno. Da nemam to, mislim da bi svi ostali elementi bili nedovoljni da se ostvarim kao trener na ovako visokom nivou. Cilj mi je ostati u formi, zadržati energiju, biti ažuran u smislu razvoja košarke. Gledam mnogo utakmica svaki dan, analiziram trenere i kompletan posao. To je ono što me motiviše na kraju svakog dana.
Ovo je pitanje o kojem sam napisao knjigu. “My love for basketball”. Najvažnije je biti primer, u stanju da saslušate svakoga, a onda pokušate da se prilagodite timu koji trenirate. Ne treba fleksibilan u smislu određenih principa, ali bitno je prilagoditi se. Kada trenirate bilo koju ekipu najvažnije je da svakom pronađete ulogu, da svako bude uključen u odbranu i da niko nije škrt za loptu. Mislim da su ti faktori na mojoj listi prioriteta u samom vrhu.”
Strast i opsesija
Šta je to što vrhunske igrače izdvaja od onih prosečnih, ali i trenere? Tako je glasilo pitanje, a odgovor koji smo dobili nije iznenađenje:
“Mislim da se vrhunski igrač ne postaje bez pobeđivanja. Takođe, ne postoji igrač koji može pobeđivati bez karaktera kojim želi učiniti svoje saigrače boljima. Ukoliko želite da budete bolje potrebni su vam strast i opsesija. Nevažno koliko talenta imate, ako želite da budete najbolje morate uraditi sve kako bi vaš tim postao bolji.
To je nešto što se vraća pobedama, što vam pomaže da postanete najbolji moguća verzija igrača. Svi vrhunski igrači moraju da imaju ove kvalitete. Koncentracija, takmičarski duh, kao i svi ostali kvaliteti usko vezani za već navedene.
Potrebno je da ste u stanju prisetiti se dobrih, ali i loših momenata. Oni loši vas uče više, ali svako iskustvo znači nešto ako ste iskreni prema sebi i ako ste u stanju izvući maksimum iz takvih lekcija.”
Ne radi se o tome da samo upalite kompjuter i odete na youtube gledati neke stvari
Na našim prostorima neko ko je sinonim za uspeh i radnu etiku, ali i privrženost poslu je Željko Obradović. Naravno da postoji još nekolicina imena koja ulažu ogromnu energiju i pasiju prema košarkaškoj igri, ali kada izdvajamo pojedince, Sergio Scariolo i Obradović su prva dva imena koja Vam prođu kroz glavu. Zašto je to tako čuli smo iz prve ruke:
“Pre svega, potrebno je shvatiti da je ovo jedan zanat, stručan posao. Možete postati dobar trener i bez tog vokalnog aspekta, ali veoma je teško prolaziti kroz teške momente i samoću ako ne osećate veliku strast i želju za svojim poslom. Ovo mnogo pomaže, jer veoma dobri treneri nakon što završe svoje karijere nikada ne prestaju voljeti košarku.
Bitno je nastaviti učiti, kopirati, zašto ne? Nastaviti da gledate najbolje trenere u svom poslu. To je danas mnogo lakše zahvaljujući modernim tehnologijama, ali i dalje zahteva određena ulaganja, vreme i novac. Za te stvari nikada ne treba žaliti, jer ulagati u sopstveni zanat je najbolja stvar na svetu.
Ne radi se o tome da samo upalite kompjuter i odete na Youtube gledati neke stvari. Ipak, ne postoji ništa ravno tome da odete na lice mesta gledati najbolje trenere u svom poslu i posmatrati način njihovog rada.”
Primarne razlike između NBA lige i bavljenja trenerskim poslom u Evropi
Za neke detalje i uspešne pojedince nije potrebno taksativno nabrajanje niti opisivanje svega onoga što su ostvarili u karijeri. Ako na ime Sergio Scariolo bilo koji pojedinac koji sebe naziva zaljubljenikom u košarku ne upali onu “lampicu” za nešto impresivno, po automatizmu gubi taj epitet. Kada na sve osvojeno u vitrinama imate i NBA prsten, to dođe kao šlag na tortu.
O glavnim razlikama bavljenja trenerskim poslom u najkvalitetnijoj ligi sveta i na Starom kontinentu naš sagovornik nije štedeo reči:
“Postoji mnogo različitosti između trenerskog posla u Evropi i NBA ligi. Ono što je bitno shvatiti jeste da u Americi naučite neke stvari koje ne možete iskusiti u Evropi, ali i obrnuto. Kada sam otišao u NBA ligu dodatno sam nadogradio sve ono što sam znao, a potom kad sam se vratio na Stari kontinent ponovo sam naučio nove stvari.
NBA liga je liga igrača, uticaj trenera je na neki način mnogo manji nego u Evropi. To je zbog gustog rasporeda i intenziteta utakmica, bez mnogo vremena za treninge. Ipak, nivo same igre je mnogo veći. Ako preterate sa treninzima, možete negativno uticati na igrače, bitno je biti fleksibilan, učiti i raditi sa ekipom, ali na isti način ne preterati u tom procesu.
To je proces u kojem se dodatno utiče na svakog člana tima. Ako kažem da u NBA ligi treneri imaju manji uticaj, ne mislim da pritom ne možete naučiti nešto novo. Kada se vratite u Evropu, tek onda shvatite te stvari. Ovde imate više vremena da utičete na igrače, na tim, pa i celokupnu organizaciju.”
Na kraju – fudbal!
Iako je na planu košarke ostvaren u svakom mogućem smislu, Sergio Scariolo je pasionirani ljubitelj fudbala. Ipak, kao najveću potvrdu toga da se radi o čoveku od krvi i mesa dobili smo na kraju razgovora gde je trofejni stručnjak priznao da je i on deo “kafanskih fudbalskih rasprava” uz koju reč više o tome kako je postao navijač Intera: