Chris Singleton je u razgovoru za Basketball Sphere govorio o svom trenutnom angažmanu, vremenu u Rusiju i Anadolu Efesu. Dotakao se i trenera Ergina Atamana i Tomislava Mijatovića, a otkrio je zašto nije potpisao za Crvenu zvezdu iako je bilo ponude.
Naš sagovornik je Tursku zamenio pustinjom Katara. Trenutno nastupa za ekipu Al-Arabi iz Dohe. Za njega na privatnom polju odlazak u pustinjsku zemlju je pun pogodak, a što se tiče posla, malo je drugačije. Košarka je novitet na Bliskom Istoku, kako ističe Amerikanac, te pokušavaju da razviju sport koji volimo i u tom regionu.
“Katar je sjajan, pogotovo za stvari van terena i moju porodicu. Ovo je jedna od najsigurnijih zemalja na svetu. Liga je sa druge strane nerazvijena, ima mnogo prostora za rast. Košarka je relativno novi sport i nova zanimacija u ovom delu sveta. Zato sam ovde, pokušavam da razvijem sport u ovoj zemlji. Mislim da Katar ima prave delove i mislim da samo treba da povežu tačke i da se bolje bave marketingom, ali definitivno sve ide u dobrom smeru”, započeo je razgovor za naš portal Chris Singleton.
Anadolu Efes je mesto uspeha
Dva trofeja Evrolige osvojio je Chris Singleton sa ekipom iz Istanbula. Izuzetno je zahvalan na prilici koju je dobio kod trenera Ergina Atamana, a ovim putem mu je izjavio saučešće zbog smrti njegovog oca.
“Proveo sam jako lepo vreme tamo. Moram da se zahvalim Atamanu što me je doveo. Želeo bih ovom prilikom da izjavim saučešće njegovoj porodici. Prihvatili su me i osetili su da sam ja bio deo koji nedostaje kako bi uzeli Evroligu. Ispostavilo se da smo uzeli dve titule, ali smo smatrali da smo mogli i tri. Definitivno je to bilo jedno sjajno mesto i mogu da ga nazovem svojim drugim domom.”
Prva od dve uzastopne titule se desila u vreme pandemije korona virusa. To je bilo bizarno vreme gledajući sa ove distance, a pogotovo u trenutku osvajanja titule, jer kako ističe naš sagovornik, nisu imali sa kim da slave:
“Sezona u pandemiji je bila čudna. Bilo je čudno u smislu da nema ljudi oko vas na koje ste navikli da vam aplaudiraju i da vas bodre. Kao da ste na treningu, tako bih opisao. Definitvno je sve bilo drugačije. Niste mogli da slavite titulu, jer niste imali sa kim. Zaglavljeni ste u hotelu i mnogo ljudi je prolazilo kroz teška vremena i osetili smo u tom trenutku da sport približava ljude, zato sam i bio srećan što smo osvojili trofej.”
Titula u Beogradu i glavni detalji
Usledio je još jedan Final Four i titula za ekipu iz Anadolije, ovog puta u Beogradu. To je bila lepša titula za Amerikanca iz prostog razloga – u dvorani je bilo publike.
“Bilo je specijalno, jer su ljudi mislili da je prvi put bilo slučajno, jer nije bilo navijača. Drugačiji je kriterijum, jer je publika uključena i veći je pritisak, pogotovo kada dođete u Srbiju koja je poznata po svojim navijačima. Ipa, tu su bili i naši, kao i navijači drugih timova. Osetili smo energiju u Areni. Hteli smo da pokažemo svima da smo s pravom šampioni i to smo i uradili.”
Odbrana osvaja titule
Onda smo se osvrnuli na ključne detalje beogradskog finala. To je po njegovom sopstvenom priznanju bila estetski ne tako lepa utakmica za gledanje. Jedan od ključnih momenata je upravo bio u režiji Singletona. Sjanom odbranom “ukrao” je loptu rivalu pri rezultatu 50:49 i momentum je prešao na stranu turskog sastava.
“Ne znam da li je to bio baš “taj” momenat, ali je sigurno bio jedan od tih trenutaka. Ja sam video priliku i uvideo sam da moj saigrač pritiska loptu i video sam da igrači Real Madrida ne obraćaju pažnju na to. Bila je tranzicija. Stali su, a mi smo bili u bonusu, nisam smeo da napravim faul. Uzeo sam čistu loptu na kraju i zakucao sam na drugom kraju.
To je bila ružna utakmica za gledanje. Niko nije šutirao dobro. Mislim da su jedino Anthony Randolph, Walter Tavares i Tibor Pleiss imali dobru utakmicu. Svi ostali su loše šutirali, zbog čega je viđeno malo poena. Na kraju dana odbrana osvaja titule.”
“Srećom, desio se prvi scenario…”
Poslednji napad je prošao kao u filmu po Anadolu Efes. Shane Larkin je imao otvorenu poziciju za šut, ali je promašio. Tada je upravo Chris Singleton ostvario kontakt s loptom, kako igrači Real Madrida ne bi imali priliku za šut koji bi im doneo pobedu. Ispričao je detaljno koje je bilo njegovo razmišljanje u tom trenutku.
“Mislim da smo imali loptu i bilo je još 27 sekundi do kraja. Onda sam čuo Pabla Lasa, trenera Real Madrida kako viče: “Bez faulova”! Morate da znate igru u takvim momentima. Mi nismo šutirali dobro, ja sam išao na skok u napadu, ali morate da znate u kom ste trenutku utakmice. Sudije neće svirati faul, pogotovo na skokovima, mora da bude čist faul. Shane Larkin je imao sjajan pogled ka košu, šut koji smo želeli da on uzme.
Sto od sto puta takvih šuteva bi pogodio, ma milion od milion. Promašio je i jedino što sam ja mogao da uradim jeste da pokušam da ostavim loptu u igri. To je za titulu i znao sam da nisam mogao da je zgrabim sa obe ruke. Sledeća najbolja stvar je bila da je udarim na gore. Da je neko od njih uhvatio, nadao sam se da neće ostati vremena na satu i onda bi oni dali jedan od njihovih čudesnih šuteva koje viđate na internetu stalno. Srećom desio se prvi scenario”.
Vasilije Micić u NBA ligi
Naš sagovornik zna kako je to igrati u NBA ligi. Bio je 18. pik na draftu, a sada njegov bivši saigrač pokušava da se izbori za svoj deo kolača “preko bare”. Naravno, u pitanju je Vasilije Micić. Čuju se njih dvojica kako deluje često i očigledno je da je prijateljstvo iz šampionske generacije Anadolu Efesa veliko. Dao je iskrenu ocenu njegove prve sezone.
“Da, pratim sve. Zapravo, razgovarao sam sa njim pre neki dan oko njegovih nastupa i takvih stvari. Mislim da je bio dobar, pogotovo u drugom delu sezone. Mislim da Oklahoma City Thunder nije očekivao da će imati toliki rast koji su imali ove godine. To je izbacilo dvojicu bekova iz rotacije, a Micić je dobijao malu minutažu. Takav je NBA. U Charlotte Hornetsima je dobio priliku i mislim da je NBA video šta on može. Imaće veću šansu naredne godine i samim tim veći uticaj.”
Ergin Ataman je pobednik
Ergin Ataman je jednom 2019. godine rekao: “Moram da kažem da u poslednjih četiri-pet godina kada sam trenirao Galatasaray, svake sezone sam želeo da dovedem Chrisa Singletona”. To samo pokazuje koliko ga turski strateg ceni, a kada je došao u ekipu Anadolu Efesa, rekao mu je samo jednu stvar:
“Očigledno, moram da mu se zahvalim na prilici što me je uopšte doveo u Anadolu Efes. Samo kroz razgovor sa njim može se videti da je glavni cilj trofej. Nekada pobeđujete, nekada gubite, ali je bitna borba. On to vidi, vidi posvećenost i to je sve što on želi. Mnogo ljudi mogu da budu košgeteri, mnogo ljudi dobro sluša, ali je bitan taj “grit” (prim.aut, najbolje se može prevesti kao posvećenost).
Zna ko su ljudi koji će pobeđivati utakmice i to je on video. Ali opet, on vam prvog dana kaže, cilj je trofej. Nije da dođeš ovde i igraš. Hoće da bude pobednik i da igrači budu pobednici, a još važnije da on ima to priznanje pobednika. Mislim da je to uradio i nastaviće da to da radi u “OAKA Areni” i Grčkoj.”
Tomislav Mijatović nikada nije negativan
Sa njim u paketu tu je bio i Tomislav Mijatović. Dugo godina je bio pomoćnik u turskom klubu hrvatski stručnjak, ali sada je konačno prvi čovek ovog tima. Većina igrača koji su sarađivali sa njim ga hvale na svakakve načine, a to nije izuzetak ni kod bivšeg člana Barcelone.
“Definitivno je jako fin. On je tip osobe koja ima vrlo pozitivan pogled na svet. Nikad nije bio negativan, uvek podržava igrače, trenere i pojačava sam plan igre. Čak i kada smo gubili i kad nismo bili u utakmici, on će reći da budemo u meču mentalno. Može se najbolje videti kakav je on sa strane.
Gledam utakmicu i protivnik šutne i pre nego što lopta uopšte dođe do obruča on kaže: „Dobar šut“. I kaže, to je on, to je njegov šut. Poznaje igru sjajno i nadam se da ukoliko ne bude bio sa Anadolu Efesom, da će imati još jednu priliku da bude trener.”
Drugačije od onog na šta sam navikao
Ono što je zanimljivo kod Amerikanca, jeste da je njegov prvi evropski angažman bio u Rusiji, tačnije u ekipi Lokomotive Kuban. Taj tim je sa klupe predvodio Georgios Bartzokas, a skupio je sjajnu ekipu. Malcolm Delaney, Anthony Randolph, Victor Claver i naravno Chris Singleton. Pobedili su Barcelonu 3-2 u četvrtfinalu i tako su se plasirali na prvi Final Four u istoriji kluba. Završili su kao treći nakon poraza od moskovskog CSKA i zatim su pobedili Baskoniju u utakmici za treće mesto.
“Za mene je bilo drugačije od onoga što sam navikao. Dolazio sam iz NBA lige. Onda sam otišao u Kinu i to je bila moja prva godina van SAD-a. Potom dolazim u Lokomotivu Kuban i osećao sam se dobrodošlim od prvog dana. Imali su uspeh u Evrokupu, konačno su ušli u Evroligu. Georgios Bartzokas me je doveo, sklopio je sjajan tim i mislim da su svi imali dobru godinu. Navijači, stručni štab, svi su me tretirali sa mnogo ljubavi. Nadam se da će vratiti u međunarodna takmičenja”.
Crvena zvezda ostvarila kontakt
Mnogi domaći mediji su ga preselili u Crvenu zvezdu prošle godine. Kontakt je postojao, ali razlog zbog kog je odbio ponudu je vrlo jednostavan.
“Bilo je razgovora sa Crvenom zvezdom i sa još nekoliko timova. Razlog zašto nisam potpisao je jednostavan. Ja sam porodično orijentisana osoba i mislim da sam zaslužio to da mogu da odbijem privremene poslove. Ne postoji pritisak oko novca.
Moja supruga je bila trudna i hteo sam da se postaram da budem tu za nju. To je razlog zašto nisam došao u Crvenu zvezdu na početku te godine. Imao sam dosta poziva, ali sam ih odbijao. Kada sam se postarao da je sve u redu oko moje supruge onda sam se vratio u Anadolu Efes pri kraju sezone”.
Beograd je unikatan
Imao je to iskustvo da igra pred navijačima Crvene zvezde. Kroz odgovor na pitanje o atmosferi vidi se koliko ceni navijače oba beogradska tima:
“Beograd je unikatan. Čak i kada nisu obe ekipe dobre koliko bi navijači hteli, i dalje dolaze na svaku utakmicu, barem u mojim očima. Oseti se njihovo prisustvo. Kada sam igrao u Grčkoj, tu atmosferu voliš. Srbija i Grčka su tu slične, u smislu koliko su navijači posvećeni timovima. Mislim da svaka organizacija treba da zavidi tome i da to želi. Oni vole igru i daće sve od sebe, svojim navijanjem, himnama i sličnim stvarima”.
Za sam kraj govorili smo o njegovim “clutch” momentima i smirenosti. Kada uvek bude teško on se pojavi sa rampom, ukradenom loptom ili velikom trojkom. Nikada nije preterano to slavio, a zašto je to tako otvorio je dušu:
“Mislim da sam imao teško odrastanje. Kada vratim film, vežbali smo sve što radimo kao deca. Volite košarku kao dete i kada šutirate govorite tri, dva, jedan i onda kad date koš uz zvuk sirene, oduševite se. Sećam se svega što sam radio, svi treninzi, sav taj naporni rad. To nije pritisak i nema ga, samo je u pitanju volja. Volja za nečim.
Ako je faul, faul je ne mogu da promenim stvari. Ali daću sve od sebe i to timovi žele od mene. Ako se borim i dam sve od sebe na terenu, navijači će sve to voleti, a za to igrate – za sebe i navijače. Tako da, mnogo dugujem navijačima i organizacijama za koje sam igrao”, zaključio je za Basketball Sphere, Chris Singleton.