Sezona tek što je počela, a selektor Srbije Svetislav Pešić već ima laganu glavobolju. Razlog leži u NBA ligi.
Na prvu vam zvuči čudno, jer kakve bi veze mogla imati najkvalitetnija liga sveta s osvajanjem ili ne osvajanjem medalje na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine. Kada pogledamo godinama unazad, vidjećemo da su srpski igrači u NBA ligi uveek kući dolazili prepuni motiva. Vlade Divac i Peđa Stojaković, recimo, vraćali su se iz Sacramento Kingsa na reprezentativna okupljanja prepuni samopouzdanja. To samopouzdanje ležalo je u poverenju koje su imali od Sarcamento Kingsa kada su im dali ključeve tima u ruke.
Osim Nikole Jokića i Bogdana Bogdanovića, srpski igrači su na marginama u NBA ligi
Kada pogledamo start ove sezone, Nikola Jokić i njegovi Denver Nuggetsi brzo su se otreznili od “šampionskog mamurluka”. Ušli su u sezonu nikad koncentrisaniji i sigurniji, te su na 10-4 nakon 14 odigranih mečeva.
To nas upućuje na samo jednu stvar – Denver Nuggetsi opet ciljaju veliko NBA finale. Ako ne bude povreda bez problema to mogu i ispuniti. Nikola Jokić doći će pomalo istrošen, poznavajući njegov modus operandi, ali vrlo verovatno je da će se odazvati.
Samo postoji jedno pitanje – ako nije nastupio na ovogodišnjem Mundobasketu zbog zamora materijala i mentalne potrošnje zbog duge NBA sezone, kako će biti spreman iduće leto u slučaju novog osvajanja naslova ili borbe u završnoj fazi play-offa?
Micić i Pokuševski dobijaju minute na kašičicu
O Vasiliju Miciću smo već pisali o tome kako ga nakon porodične atmosfere u Efesu čeka hladni biznis svet NBA lige. U prvih 14 nastupa Oklahoma City Thundera igrao je sedam puta, u proseku 12,4 minut. Za to vreme postiže 3,6 poena uz 2,9 asistencije. Ono što posebno brine je činjenica da u susretu protiv Denver Nuggetsa kada je njegova ekipa već gubila s 30-ak razlike i bilo je jasno kako neće pobediti tu utakmicu, trener je poslao rezervne igrače koji manje igraju, ali Micić nije bio među njima.
Sezona je mlada, a Micić je rookie. Sigurno nije došao s idejom da se kali kao recimo mladi Nikola Jović sezonu ili dvije, pa da zatim uđe u ozbiljniju minutažu. Na pragu je trideset godine i svakom sezonom ima sve manje šanse da bude dio nečeg ozbiljnog. Shai Gilgeous-Alexander i Josh Giddey su zacementirani na bekovskim pozicijama, a Lu Dort je defanzivni specijalac ekipe. Vasa jednostavno “nema vazduha da diše”.
Miciću se ionako zamera da u reprezentaciji nikada nije pokazao ono što ga je činilo najboljim igračem Evrolige. Ako ispadne iz takmičarskog ritma kroz ovu sezonu u NBA ligi, Pešić bi mogao imati prave glavobolje. Posebno ukoliko Nikola Topić i Aleksa Avramović nastave imati ovakve sjajne sezone u ABA ligi, te budu na vrhuncu forme.
Aleksej Pokuševski je neko ko pokazuje izniman potencijal nakon dvije godine plesanja na rubu rostera Thundera. Nekako smo svi očekivali ozbiljniju ulogu ove sezone. Pokazivao je svoju polivalentnost, pa je u nekoliko utakmica prošle sezone upisao i triple-double, znao je čak i zatrpati koš protivnika šutem za tri poena, pa bi kao takav “unicorn” tip igrača zapravo trebao biti vruća roba u ligi. Ipak, pojavom Cheta Holmgrena koji je stasom i igrom duplikat Pokuševskog, ali s puno većim potencijalom, ne verujemo kako će srpski košarkaš imati više šansi nego što ih sad ima – u pet utakmica od 14 koliko su odigrali Oklahoma City Thunderi postiže 1,2 poena za 6,2 minute na parketu.
Iako ima NBA pedigre i pokazao je da može, teško će ga Pešić pretpostaviti Nikoli Joviću. Jović je odigrao sjajan Mundobasket. Ili čak Alenu Smailagiću koji se dokazao u zahtevnom sistemu Željka Obradovića, te takođe poseduje NBA iskustvo.
Spomenuti Jović uprkos tankoj rotaciji Miami Heata i dalje na marginama
Erick Spoelstra ga je hvalio nakon Mundobasketa, Jimmy Butler takođe. Max Strus kao stretch četvorka u nekim kombinacijama i bitan član rotacije otišao je iz kluba. Kevin Love je zbog svojih godina postao petica i Nikola Jović se tu, barem na papiru, počeo nametati kao idealna opcija za člana uže rotacije. On je iz nekog čudnog razloga dobio priliku u samo dvije od 14 utakmica, u jednoj sedam minuta, dok je u drugoj napokon pokazao koliko može kada mu se da veća šansa.
Za 21 minutu u igri ostvario je osam poena, 11 skokova i četiri asistencije (3-6 iz igre, 2-4 za tri). Za njega još uvek ima nade da mu se baš otvori ove sezone, ali kada u odsustvu Bam Adebaya dobije samo sedam minuta, nekako nismo preoptimistični. Prebačen je u Razvojnu ligu i stvari ne izgledaju bajno. Ipak, ovogodišnjim igrama na FIBA Svetskom prvenstvu kupio je poverenje selektora Pešića, samo je pitanje u kakvoj će formi doći na okupljanje.
Filip Petrušev nakon sjajne sezone u Crvenoj zvezdi doživio trade nakon samo tri minute igre
Duško Ivanović je, mora se priznati, izvukao maksimum od Filipa Petruševa u dresu Crvene zvezde prošle godine. Bilo je to nakon godinu dana grijanja klupe u dresu Efesa, posle sjajne MVP sezone u dresu Mege. Pokušao je ići putem Darija Šarića (MVP ABA lige, Anadolu Efes, NBA), ali se baš kao i Džanan Musa, nije naigrao pod trenerskom palicom Ergina Atamana. U Crvenoj zvezdi se ponovno pronašao, odigrao je dobro i konstantnu sezonu, te se na Mundobasketu pokazao u vrlo solidnom svetlu, a mora se znati kako ga je mučila i povreda.
Međutim, zov NBA lige je za mlađeg igrača jači od svega. Otišao je u Philadelphia 76erse biti back-up opcija lanjskom dobitniku MVP nagrade – Joelu Embiidu. U startu je bio osuđen na grejanje klupe i sticanje iskustva, a onda je usledio šok.
Bio je dio paketa u velikom tradeu između 76ersa i Los Angeles Clippersa gde je centralna tema svega bio James Harden. Na prvu možda i dobra stvar za Petruševa, ali kad pogledamo kako Clippersi u eri Leonarda i Georgea čvrsto veruju Ivici Zupcu kao startnom centru, koji je iz sezone u sezonu sve bolji, te im on to poverenje vraća na sjajan način, nije bilo sreće niti u toj ekipi za Petruševa.
Ubrzo je usljedio trade u Sacramento Kingse, klub koji ima veliku istoriju sa srpskim igračima. Onda je već izašla vest da je na rubu prelaska u Olympiacos, ali do toga na kraju ipak neće doći.
Nekonzistentnost, vreme na klupi i nesigurna sredina mogle bi bitno uticati na formu mladog Petruševa. To nije ono što Pešić želi videti kada se iduće leto reprezentacija okupi.
Marjanović i nacionalna penzija kao logičan sled događaja?
Sedmi i posljednji član srpske ekspedicije u najjačoj ligi svijeta je Boban Marjanović. On će i ove sezone biti u ulozi klupske rezerviste. Nasmejani div je godinu stariji i ne očekuje se da će zaigrati bitne minute u ekipi koja se tek gradi i baš na njegovoj poziciji daje puno minuta budućim zvezdama NBA lige.
Porazna je činjenica da je Boban Marjanović u poslednje tri sezone odigrao 94 utakmice što je jedva jedna cela sezona. Igrao je manje od 10 minuta u proseku. Dakle, daleko je od takmičarske forme, a s obzirom na Nikolu Jokića, Nikolu Milutinova i Filipa Petruševa na njegovoj poziciji, nekako sumnjamo da će ponovo zaigrati za nacionalni tim.
Upitna forma evroligaških igrača
Vladimir Lučić je prije dve sezone završio u prvoj petorci Evrolige na kraju regularnog dela. Danas on ima 34 godine i muku muči s povredama, te bi kao takav mogao izostati sa spiska Srbije. Nikola Kalinić ima finu minutažu, baš kao Marko Gudurić, Ognjen Dobrić i Vanja Marinković, ali nema toliko prostora za svakog od navedenih.
Nemanja Nedović nakon odlaska iz reprezentacije ovo leto vrlo verovatno bi mogao zaključiti igranje u nacionalnom dresu, barem dok je Svetislav Pešić selektor. Milutinov dominira u dresu Olympiacosa te će biti back-up Nikoli Jokiću.
Puno pitanja na koje će Pešić tražiti odgovor cele sezone
Stefan Jović je u poznim godinama, ali je odigrao vrlo dobar Mundobasket. Tu ostaje otvoreno pitanje hoće li Pešić vjerovati dokazanom iskustvu Jovića ili će baciti u vatru Nikolu Topića.
Puno pitanja se nameće selektoru Pešiću. On sam je pod lupom od strane svih uprkos ostvarenjima kroz karijeru. Baziraće sistem sasvim sigurno na tandemu Bogdnaović-Jokić. Bitna stavka je to što je Jokić pokazao kako može biti dominantan i u FIBA košarci, ono što su mu mnogi zamerali.
Ta osovina sama po sebi bi trebala na papiru biti dovoljna da Srbija dogura daleko. Uz upitnu formu većine navedenih igrača, popularni “Kari” bi mogao imati veliki problem slaganja kohezivne grupe kakvu je imao ovo leto.
Bogdanov ego ne bi trebao biti problem, on ostaje kapiten. Svestan je Jokićeve moći, dolazio ga je bodriti u NBA finalu i biće spreman prepustiti lidersku palicu na parketu kada za tako nešto bude trenutak.
Što se Jokića tiče svi znamo kako je igrač sistema i ekipe, te se nikako ne gura u prvi plan. Uprkos tome, ostaje još dosta pitanja na koja će selektor Pešić tražiti odgovor tokom čitave sezone.
“Zlatna generacija” mogla bi ostati bez konačne potvrde
Kada se sve zbroji i oduzme ova generacija bi trebala doneti zlato Srbiji nakon godina čekanja. Nikola Jokić već sada je najbolji srpski, te jedan od najboljih evropskih igrača svih vremena. Tu imamo i višestruke igrače s titulom MVP-a Evrolige. Ljude koji su bili u najboljim postavama Evrolige i koji su ju osvajali, Tu je i selektor koji je osvajao najveća takmičenja i kada bi se svi okupili, to bi bila fantastična ekipa.
Međutim, osovina Micić-Bogdan-Pokuševski-Jović ne igra previše. Teo, Bjelica i Bobi su na zalasku, Lučić je ozleđen, a Nedović je ostao dužan. Iako je sam Jokić dovoljan za najveće stvari, šteta je što nikada nećemo videti Srbiju u najjačem izdanju.