Nemanja Nenadić srpski košarkaš, koji ove sezone nosi dres francuskog Limogesa, govorio je za portal Basketball Sphere.
Limoges je jedini francuski klub, koji se popeo na krov Evrope. Bilo je to 1993. godine kada ih je predvodio Božidar Maljković. Taj klub je samim tim postao besmrtan i nositi njegov dres je svakome čast. Limoges trenutno nije u vrhu francuske košarke gde su u prvom planu Asvel, Monaco i Paris. Ipak, njegov dres ima i te kako “težinu” kada se nosi. Ove sezone član Limogesa je upravo Nemanja Nenadić.
U gradu se priča o košarci i svi jedva čekaju utakmice
Trenutno su 12 na tabeli šampionata Francuske sa 14 pobeda i 16 poraza. Plasman bi bio i bolji da im nisu oduzete tri pobede. Naš sagovornik je na proseku od 8,4 poena, 2,7 skokova i 2,4 asistencije.
“Možda trenutno nisu na nivou na kom su bili, ali što se tiče organizacije, posvećenosti i dvorane trebalo bi da budu u vrhu. Sama organizacija kluba i lige je na jako visokom nivou. Puna je hala konstantno. U gradu se priča o košarci i svi jedva čekaju utakmice.
Što se mene tiče kada je bio trener Ilias Kantzouris on je mene direktno doveo i stvarno nam je išlo dobro. Malo je liga fizički dominantna u odnosu na ostale, ali može da se igra nije nikakav problem. I onda on je u januaru napustio ekipu.”
Tri oduzete pobede zbog nepoklapanja finansija
Došao je novi trener, nove uloge i od tada je tako da kažem toplo-hladno, ali uglavnom sam zadovoljan. Sada sam na nekoj novoj poziciji, više sam plejmejker. To je za mene novo iskustvo. Imali smo peh tokom sezone. Oduzete su nam tri pobede, jer se nisu poklapale finansije koje smo prijavili i koje smo imali na stanju. Uspeli smo da vratimo jednu pobedu, ali smo i dalje u deficitu za dve.
Bili bi sada šesti na dva kola do kraja. Onda kada se takve stvari dese, nekako ti pokvare sliku. Ja sam uvek pričao kao igraču ti je lakše da ti kasne s novcem, samo da se ne odrazi na teren. Nema većeg poraza za igrača od tog da ti uzmu nešto što si zaslužio na terenu svojim trudom” – rekao je na početku razgovora za Basketball Sphere Nemanja Nenadić.
U tuđini je lakše kad imaš nekog svog
Saigrač u dresu Limogesa ove sezone mu je Danilo Nikolić, koji je stigao kada je sezone već bila uveliko počela.
“Jeste, i ja sam se baš šalio kad je on došao kao da mi je stigla žena. Kad dođe neko naš puno je lakše. Upoznao sam ovde i dva hrvatska rukometaša i oni imaju klub koji je na visokom nivou. I košarkaški i rukometni klub su na visokom nivou i znače za grad. To je neko naše društvo.
Ima dosta stranaca nas šest. Onda se desi da neko ne igra i uvek gledaš da izvučeš neki maksimum i da budeš spreman za sledeće kolo i to je to. Na kraju dana je najbitnije da li je ekipa pobedila ili nije.”
Igrači sa Balkana u prednosti
Francuska liga je jedan od fizički najzahtevnijih u Evropi. Nemanja Nenadić je u Limoges stigao iz španskog Breogana. Različite košarke se igraju u različitim zemljama, ali na kraju se svodi na to ko je prošao školu košarke, može je igrati u svakoj zemlji i ligi na svetu bez obzira na fizičke predispozicije.
“Upravo tako. Ja sam ovde u sezonu ušao sa nekon povredom, nisam bio fizički spreman i mislim da je to ključ da bi igrao na ovom nivou. Da bi tvoj pravi potencijal došao do izražaja moraš biti spreman 100 odsto. To mi je desilo još jednom u sezoni. U februaru sam zbog povrede prepone bio mesec dana van terena i tačno mi je trebalo malo vremena do dođem do fizičke spreme. Ovde je ta glavna razlika ja bih rekao u fizičkoj spremi. Nema toliko taktike.
Naravno ima taktike, ali nije do te mere. Niko ti neće reći ništa ako ti u kontri tri na jedan se digneš i šutneš trojku. Ovde se igra na koš više. To je jednostavno takva liga. Mi imamo tu neku prednost pogotovo igrači sa Balkana, koji su prošli tu školu brzog privikavanja. U ligi kao što je Francuska nemaš puno naših. Aleksej Nikolić, Danilo Nikolić Dragan Apić i ja. To su četiri igrača. Francuska liga je drugačija.”
Endesa liga i Francuska liga
Nemanja Nenadić je u Limoges stigao iz španskog Breogana. Španska Endesa liga je sigurno najjača nacionalna liga u Evropi. Razlika u odnosu na Francusku?
“Glavna razlika između te dve lige po mom mišljenju u taktici. U Španiji imaš i trčanje i taktiku, ovde se taktika mali i zanemari. Definitivno, fizički teže je igrati u Francuskoj.”
Naš sagovornik je kroz ABA ligu pre svega gradio karijeru. Igrao je u regionalnom takmičenju za FMP, Crvenu zvezdu i Megu, te je uporedio sa ostalim ligama:
“Kroz raznorazne skautinge, pripreme utakmica, tačno se zna, koji igrač se kako čuva. Kod raznoraznih trenera tačno sam morao znati napamet akcije protivničke ekipe. To ti sve i pomogne sutra, tako da mislim da moraš da budeš maksimalno skoncentrisan da bi igrao ABA ligu.
Zavisi od trenera do trenera i ko šta traži. Generalno ovde traju pripreme za utakmicu dva dana, a u ABA ligi ti pričaš cele nedelje o toj utakmici. Radiš njihove napade, igrače kako ćemo kojeg da banimo, na koji način. Mislim da se ulazi mnogo više u srž. Šalimo se mi igrači non-stop, ali ti uđeš kao na matematiku.”
Sve je to lepo i na papiru se spremi, ali na kraju utakmicu presuđuje teren. Skauting kao što je rekao naš sagovornik je mnogo bitan, ali na kraju presudi sposobnost igrača na terenu:
“Imamo vrhunske igrače koji mogu da poentiraju kada idu samo u levu stranu imamo. Ja se sećam tih skautiga gde se kaže na daj mu da ide u levo. On opet ode u levo i da koš. Ti ako nešto celi život radiš na vrhunskom nivou teško je da neko sutra tebe zaustavi. Uvek nađeš način da poentiraš. Radiš to mnogo puta na dan, a tek na godinu” – objašnjava Nemanja Nenadić.
Nikola Topić jedan u milion
Svoju najbolju sezonu odigrao je u FMP-u (2020/2021). Na kraju je imao proseke 17 poena, 5 skokova i 2,5 asistencij.
“Slažem se da mi je ta sezona bila jedna od najboljih. Imao sam i sezonu u VTB ligi u dresu Zielone Gore gde sam promenio način igranja i ulogu. Rekao bih da sad u poslednje vreme igram na zreliji. I igram i pristupam utakmicama drugačije. Kad si mlađi, vidiš samo poene, a u stvari mnogo je to više. Imamo primera vrhunskih igrača koji doprinose na raznorazne načine. Moje mišljenje je koliko ti možeš brzo da se prilagodiš situaciji.
Ako si sreman da spustiš svoj ego. Nije samo da gledaš koš, nego i saigrača koji nije u utakmici da mu daš šansu. Mislim ta zrelost da je ključna. Ima ti igrača poput Nikole Topića, koji je neverovatan. Da dečko sa 19 godina igra tako zrelo, ali opet to je jedan u milion.”
Crveno-beli dres
Posle sezone u FMP-u stigao je potpis za Crvenu zvezdu. Viši nivou u svakom smislu. Od kluba do takmičenja, očekivanja. Zanimalo nas je koliko je “težak” dres Crvene zvezde?
“Definitivno je težak. Nisam bio spreman za to, jer mi zaboravljamo da sam ja godinu pre FMP-a igrao Košarkašku ligu Srbije. Praktično za godinu dana od KLS došao sam do Evrolige. Jeste to za jedan stepenik iz KLS-a preći u ABA ligu, ali iz ABA lige u Evroligu to je par stepenika.
Tako da koliko god ja u tom momentu nisam možda bio mlad, ali sam doživeo šok. U jednom danu igraš za jedan od naših najvećih klubova, samim tim to nosi veliki pritisak. Jednostavno tamo se zna samo za pobedu.
Cilj Zvezde su trofeji i ti znaš kad dolaziš tamo da je sve osim trofeja neuspeh. Koliko ti možeš da se nosiš sa time? Ako si išao postepeno i prolazio sve, to će da bude mnogo lakše. Ja kažem sebi kao da me neko bacio u džunglu i treba tu da se snađeš. Sad bi radio drugačije definitivno”.
Saigrači u Crvenoj zvezdi
Sa Crvenom zvezdom je osvojio ABA ligu i Superligu Srbije. Saigrači su mu bili Billy Baron, Stratos Perperoglou, Branko Lazić, Joe Ragland, Ognjen Dobrić…Od grčkog veterana je dosta naučio:
“Definitivno je to ta mirnoća, kojoj svi teže. Da isključiš spoljne faktore. To su te društvene mreže, gde svako može da ti ostavi bilo kakav komentar. da ti ostaneš miran u svojoj glavi, da znaš ko si, šta si. To je najbitnije. Niko od nas nije slučajno došao na taj nivo. Ja sam vremenom naučio da ostanem miran.
Mozak ne prepoznaje reč ne. On konstatuje. Vremenom sam uspeo da se odaljim od tih stvari. Tvoj uspeh i šta godinama radiš pokazuje ko si i šta si. Svoj neki mir, kuća, fokus. Imaš ciljeve i ljude kojima si okružen i koji znaju da te opravdano kritikuju. Ja sam za to da se angažuju terapeuti ako treba da ti pomognu. To nije ništa strašno, štaviše ogroman plus ti daje” – kaže Nemanja Nenadić.
Ključ oporavka – ishrana i san
“Smatram da je to ključ. Sećam se imali smo neko testiranje u Crvenoj zvezdi. Ja nisam nešto igrao, nisam se trošio kao u FMP-u i jeo sam tako da kažem lošije stvari i radimo to testiranje i ja među najgorima što se tiče procenta masti. Mene je to pogodilo. I od tad sam postao rigorozan i smatram da je to jako bitan detalj.
Ne treba da se ide u drugu krajnost, prosto balans je jako bitan u svemu. Vodim računa, ali uvek nađem vremena posle utakmice da se opustim malo što se tiče ishrane. Smatram i da je san jedan od ključnih detalja za oporavak” – završio je Nemanja Nenadić razgovro za Basketball Sphere.