Sutra počinje 19. FIBA Svetsko prvenstvo, a u ovom članku ćemo se osvrnuti na rangiranje svih ekipa koje učestvuju na turniru.
(1) – Sjedinjene Američke Države
Iako su mnogi konstatovali da je ovo “B” ili “C” tim Sjedinjenih Američkih Država, i dalje su prvi favorit za zlatnu medalju. Drugačije je nemoguće da bude kada govorimo o sastavu koji broji 12 NBA igrača od čega su neki najvažniji pojedinci svojih ekipa.
Anthony Edwards i Tyrese Haliburton su se istakli kroz pripreme kao nosioci ove ekipe, a tu su još Jalen Brunson, Jaren Jackson i Brandon Ingram od važnijih imena. Austin Reaves je zablistao u Los Angeles Lakersima prethodne sezone, a na tugu svih Italijana, Paolo Banchero je odlučio da obuče dres SAD-a na ovom Mundobasketu. Veteran Bobby Portis biće zadužen za “svlačionicu”, a treba pomenuti i Mikala Bridgesa. Izostanak najvećih zvezda nužno ne mora biti loša stvar. Sigurno će 6-7 onih koji nisu tu putovati u Pariz naredne godine na Olimpijske igre, tako da igrači koji igraju na Mundobasketu imaju dodatni motiv da se nametnu selektoru Steveu Kerru i rezervišu mesto u avionu za Francusku za 12 meseci.
Žreb je takođe naklonjen Sjedinjenim Američkim Državama. Do polufinala faktički da nikakva “mina” u žrebu ne postoji što se ne može reći za neke direktne konkurente za zlatnu medalju koji su na drugoj strani kostura.
(2) – Francuska
Francuska je ovog leta učinila nešto što je karakteristično još samo za SAD. Objavili su spisak od 12 igrača pre početka priprema. Iako je naknadno Frank Ntilikina otpao, to ne menja činjenicu da su napravili nešto što nije običaj za evropske reprezentacije.
Kostur Francuske ekipe je godinama nepromenjen. Victor Wembanyama neće igrati, ali Evan Fournier, Nicolas Batum, Nando De Colo i Rudy Gobert su tu. Možda svi oni (sa izuzetkom Goberta) nisu u najboljim igračkim danima, ali “Trikolori” imaju dovoljno dubine da ih prištede u ranijoj fazi turnira i da “stare kajle” zaigraju u nokaut fazi onako kako mogu. Kada su vam na klupi igrači poput Guerschona Yabuselea, Elie Okoba i Mathiasa Lessorta, onda je to jasno koliko opcija Vincent Collet ima.
Izostanak Kristapsa Porzingisa širom otvara vrata druge faze, a utakmica protiv Kanade na početku turnira bi morala ići u prilog Francuskoj jer će Kanađanima sigurno trebati par zvaničnih mečeva dok se dodatno ne uigraju i priviknu na FIBA pravila. Ukoliko “Trikolori” to iskoriste, onda je pola posla po pitanju mesta u četvrtfinalu već završeno, a samim time tamo protivnik ne bi bio prezahtevna prepreka.
(3) – Španija
Sigurno da postoji dosta argumenata kojim bi se moglo reći da Kanada, Australija ili Nemačka dolaze se kvalitetnijim sastavom na ovaj turnir, ali isto tako bi bilo neozbiljno pozicionirati aktuelnog evropskog i svetskog šampiona ispod treće pozicije.
Da su Ricky Rubio i(li) Lorenzo Brown tu, onda bi mogli konstatovati da je Španija možda i najveći kandidat za zlatnu medalju. Ovako će biti jako teško ponoviti uspehe iz prethodnih godina sa mlađanim Juanom Nunezom na plejmejkerskoj poziciji. “La Roja” u prvoj fazi ima čist put što znači da će za mesto u četvrtfinalu morati “preko” Francuske ili Kanade. Teško je zamisliti da izgube dva puta u tri dana, a jednom kada stignu tamo, onda na scenu stupaju Rudy Fernandez i Sergio Llull. Da najbolje funkcionišu onda kada je najbitnije, pomenuti dvojac je pokazao u završnici Evrolige. Fernandez je “pakovao u džep” koga god je trebalo, a Llull je ubacio šut za titulu. Možda je ostala još jedna “mandarina” i za Mundobasket…
Juancho Hernangomez i Willy Hernangomez možda nisu braća Gasol, ali prošlog leta su igrali na najvišem mogućem nivou i ponovo će morati da iznesu najveći teret. Ako se takvi pojave i sada, a Alex Abrines i Dario Brizuela nameste nišanske sprave, još jedna medalja bi mogla zasijati oko vrata Sergia Scariola i svih njegovih igrača. Bilo je onih koji su Španiju otpisivali pre 12 meseci i koji im na Eurobasketu nisu davali previše šansi. Zanimljivo je videti postoji li iko više ko sumnja u njih?
(4) – Australija
Ovo Svetsko prvenstvo je trebalo da bude kruna za Australiju. Nakon dva uzastopna srceparajuća poraza od Španije (prvo u meču za bronzu na Olimpijskim igrama u Riu, a onda i u polufinalu Svetskog prvenstva pre četiri godine), “Boomersi” su uspeli konačno da osvoje prvu medalju na velikim takmičenjima. Završili su treći u Tokiju pre dve godine.
Zašto trebalo? Pa zato što okosnica tog tima više nije tu. Matthew Dellavedova je ostao prekobrojan, Aron Baynes već dugo ne igra košarku na visokom nivou, dok je Jock Landale otpao zbog povrede… A istini za volju, Patty Mills i Joe Ingles su bliže penziji nego onim igračima koji su bili u Kini pre četiri godine kada su nosili nacionalni tim do polufinala.
Na papiru to stvarno moćno zvuči. Devet NBA igrača među kojima su Matisse Thybulle, Josh Giddey i Josh Green, uz novopečenog Mavericka Dantea Exuma, ali u praksi tek treba videti kako će izgledati. Mi im dajemo “visoku” četvrtu poziciju, međutim daleko od toga da će biti senzacija ako ih ne vidimo u polufinalu. Neki hrabriji prognozeri ih možda “eliminišu” i ranije.
(5) – Nemačka
Posle 17 godina čekanja, Nemačka je pred svojim navijačima osvojila bronzanu medalju na Eurobasketu prošle godine. Sada u Aziju dolaze se željom da isto učine na Mundobasketu gde su poslednji put na podiumu bili 2002. u Indianapolisu.
Domete Nemačke je jako teško oceniti. Dennis Schroder, braća Wagner (Frank i Moritz) i Daniel Theis predstavljaju četiri legitimna NBA igrača. Andreas Obst je možda i najčistiji šuter u Evroligi u ovom trenutku, ali ostatak rostera je “limunada”. Isaac Bonga, Niels Giffey, Johannes Thiemann i Maodo Lo imaju višegodišnje iskustvo na najvišem evropskom nivou, međutim to nije nivo sa kojim se napada medalja na Svetskom prvenstvu. Treba uzeti u obzir i svu šaradu vezanu za Maxija Klebera. Pitanje je da li je sve to ostavilo određen trag na Nemačku i koliko je poverenje u lidera Schrodera nakon svega.
Ta medalja se u nemačkim medijima sramežljivo provlači u zadnje vreme, ali ne bi bio prvi put da su očekivanja od ove reprezentacije velika, a epilog užasan. Pre četiri godine su ispali u grupi od Dominikanske Republike. Neće se previše ljubitelja košarke šokirati ako im Finska servira nešto slično u Japanu. Ako već “prežive” grupu, onda bi trebali i do četvrtfinala.
(6) – Kanada
Da je Jamal Murray bio u stanju da igra na ovom Mundobasketu, autor ovih redova bi bio spreman da uloži koji evro na to da će se Kanada okititi zlatnom medaljom. Taj duo u vanjskoj liniji sa Shai Gilgeous-Alexanderom bi teško neko zaustavio. Ovako, stvari se menjaju za 180 stepeni.
Osim Gilgeous-Alexandera, nema tu previše šuterskog arsenala u “NBA petorci” Kanade. Dillon Brooks i Lu Dort su tu za odličnu odbranu, ali obojica istovremeno u igri garantuju dosta problema u šutu. Blago rečeno! RJ Barrett ima najgoru šutersku sezonu u kratkoj karijeri, pa će druga opcija u pokušajima sa distance verovatno biti kapiten Kelly Olynyk. Ako čak sve ovo zanemarimo i kažemo da je “startnih pet” odlično, šta tek reći za klupu? Verovatno ne postoji reprezentacija koja ima veći disbalans od Kanade. “Second unit” će činiti Phil Scrubb, Trae Bell-Haynes, Melvin Ejim i još par onih kojima je Evrokup maksimalan domet u Evropi.
Još jedan problem za Kanadu je užasno loš žreb. Već na startu moraju igrati već pomenuti meč sa Francuskom i ako tu ne upišu pobedu, moraće da se “vade” protiv Španije u drugoj fazi… A ko mora da se “vadi” protiv Scariolove furije, njemu prognoze nisu najbolje. Sve to nekako ukazuje da će potencijalno glavni kandidat za zlatnu medalju na kraju ostati i bez mesta u četvrtfinalu. Ipak, stavljamo ih na “visoko” šesto mesto jer ako “prevare” Francuze ili Špance, onda se kostur otvara makar za polufinale.
(7) – Srbija
O tome da Nikola Jokić, Vasilije Micić i još neki drugi neće igrati za Srbiju zna verovatno svako od Đerdapa, pa do Jadrana. Prošle godine, pomenuti duo je “Orlove” doveo do osmine finala Eurobasketa i tamo priredio jedan od najtežih poraza na velikim takmičenjima u zadnjoj deceniji.
Sada su se stvari obrnule. U odnosu na prošlu godinu, Bogdan Bogdanović će predvoditi tim kao kapiten, a Jokića i Micića neće biti. Nikola Milutinov je godinu i po igrao “rekreativnu ligu” u Rusiji i ovo će mu odlično poslužiti kao priprema za povratak u Evroligu gde se očekuje da bude jedan od najdominantnijih centara. Nikola Jović nagoveštava odlične stvari, a imena poput Marka Gudurića, Vanje Marinkovića i Ognjena Dobrića su dobro etablirana u Evroligi. Možda Srbija nema kvalitet kao prošle ili pre četiri godine, ali deluje da će kompozicija tima biti mnogo bolja. Apsolutno se zna ko ima ključeve i ko je glava ekipe, ali i kome pripada rep. Spoj kvaliteta, iskustva i mladosti je u prošlosti garantovao lepe stvari za “Orlove”. Obično mnogo bolje nego kada se medalja “unapred upisala”… U tim slučajevima, vratili bi se kući pognute glave.
Neko tiho priča, neko glasno, ali malo ko nije saglasan sa tim da je Svetislav Pešić jedna od slabijih karika ove ekipe. To je sasvim razumljivo ako se zna da govorimo o čoveku koji ima 74 godine. Pričamo o jednom od najboljih srpskih i regionalnih trenera u 21. veku, ali vreme čini svoje… Srbiji je put do četvrtfinala širom otvoren. Ta Italija mora (i hoće) konačno da padne i to će biti sasvim dovoljno da se osigura mesto u “top 8”. Utakmica protiv Dominikanske Republike u drugoj fazi će verovatno dati odgovor na pitanje idu li “Orlovi” kući nakon četvrtfinala i okršaja sa SAD-om ili će sa druge strane biti ravnopravan protivnik (Crna Gora, Grčka ili Litvanija).
(8) – Dominikanska Republika
Pomenuli smo već da je Dominikanska Republika pre četiri godine izbacila Nemačku u grupnoj fazi Mundobasketa. Pre pola godine su “usred” Argentine ostavili kući svetskog vicešampiona. U toj utakmici, u protivničkim redovima su bili Facundo Campazzo, Gabriel Deck, Nicolas Laprovittola…
A u odnosu na taj meč, a i prethodni Mundobasket, Dominikanska Republika će biti silno pojačana. Karl-Anthony Towns je nakon decenije i kusur obukao dres nacionalnog tima i mogao bi na svojim leđima da ih odvede do istorijskog rezultata (čitaj četvrtfinala). Pitanje je samo koliko će se Towns podrediti timskom uspehu? Da li će bežati iz reketa i “paliti” trojke besomučno “jer mu se može” ili će praviti prevagu ispod koša. Ako bude ovo drugo, lepe stvari su pred ovim timom. Towns svakako nije jedina opasnost u Dominikanskoj Republici. Andres Feliz je već par sezona jedan od važnijih igrača Joventuta, Jean Montero je među taletovanijim bekovima u Endesa ligi, a Angel Delgado je vodio Pinar Karsiyaku do finala Superlige Turske. Tu je Lester Quinones, talentovani član Golden State Warriorsa.
Pored pomenutih igrača koji će činiti petorku, imaće selektor Che Garcia da probere nešto i sa klupe. Veterana Victora Liza pamti Nemačka još uvek, a i Eloy Vargas donosi iskustvo. LJ Figueroa je potpisao za nemačkog šampiona Ulm… U konkurenciji Italije i Srbije, vrata četvrtfinala su otvorena.
(9) – Litvanija
“Zemlja košarke” je postala “zemlja otkaza” ovoga leta. Domantas Sabonis, Rokas Giedraitis, Edgaras Ulanovas, Lukas Lekavicius, Marius Grigonis… Svi oni bi imali mesto u nacionalnom timu Litvanije, ali rekli su ne. Samim time, ova selekcija se nalazi u dosta sličnoj situaciji kao Srbija.
Za razliku od pomenute petorke, dva čoveka dolaze da igraju za Litvaniju pa makar i na jednoj nozi. To su Jonas Valanciunas i Mindaugas Kuzminskas. O tome ste mogli da pročitate u intervjuu koji je Donatas Motiejunas dao za Basketball Sphere (a ako niste, klik ispod). Rokas Jokubaitis u Barceloni nije dosegao pun potencijal i ovaj Mundobasket je prilika da pokaže kako jeste jedan od najtalentovanijih plejmejkera Evrope, a tu je i Ignas Brazdeikis da radi sve što treba na obe strane parketa.
Baš kao i kod Srbije, ovde su uloge jasno podeljene. Ali za razliku od “Orlova”, verovatno najjača karika reprezentacije je upravo selektor. Kazys Maksyvtis je bio najbolji trener Evrolige prethodne sezone. Možda ne po zvaničnim glasovima (tu je zauzeo 3. mesto), ali Zalgiris su u septembru svi videli na zadnja tri ili četiri mesta… Oni su na kraju igrali play-off. Maksvytis je vodio sve mlađe generacije Litvanije i osvajao je medalje. Najsjajnije! Bukmejkeri će verovatno da im daju jednake šanse kao i Grcima za mesto u četvrtfinalu… Ako mene pitate, dark horse za medalju. Ko god im dođe u četvrtfinalu, imaće u najgorem slučaju 50% šansi za prolaz.
(10) – Slovenija
Da nisu ostali bez Eda Murića i Vlatka Čančara, Slovenci bi gotovo sigurno na ovom rangiranju bili par mesta iznad, a možda i više od toga. Ovako, biće zaista podvig ako odu dalje od četvrtfinala, a ni put do tamo neće biti “kao po loju”.
Dobra vest za Sloveniju je što su u grupi gde će biti teže da nemaju skor 3-0 nego da imaju. U prevodu, u drugoj fazi moraju dobiti jedan od dva meča da bi prošli (osim u slučaju “famoznog” kruga u kojem bi tri reprezentacije imale 4-1 skor, pa bi jedna ostala kratkih rukava). Loša stvar je što osim Luke Dončića nema previše napadačkog talenta. Jaka Blažić, Zoran Dragić i Klemen Prepelič su imali sjajne momente u nekom trenutku karijere i ta generacija je doživela “plafon” 2017. godine, ali čekaju se neki novi momci. Jedan od njih bi u budućnosti mogao da bude Žiga Samar. Dok se to ne desi, Dončić i Mike Tobey će da vrte pick dok se protivnicima ne zavrti u glavi, a na silna iskakanja i ubacivanja trećeg defanzivca u odbranu iz picka, ostatak tima će morati da pogađa sa distance.
Sve u svemu, Slovenija na ovom prvenstvu neće ići dalje od četvrtfinala. A za kartu tamo će se morati izboriti u trouglu sa Australijom i Nemačkom što takođe ne obećava previše. Verovatno je najsigurnija varijanta da neko odradi posao umesto njih (čitaj Markkanen) i da stignu među najboljih osam preko recimo Finske. A onda lopta Dončiću i ruke i 45+ partija za istorijske knjige… Ili makar tako rezonuju i nadaju se u Sloveniji.
(11) – Italija
Ovo što je Italija učinila u zadnjih par godina zaista jeste podvig. Gianmarco Pozzecco na raspolaganju ima možda i najnetalentovaniji nacionalni tim unazad 15 ili 20 godina. Uvek su tu bili neki NBA igrači u liku i delu Andree Bargnanija, Marca Belinellija ili Danila Gallinarija, dok je sada nemoguće pronaći respektabilne evroligaške igrače.
Četvorka koja nosi nacionalni tim i oko koje se sve vrti su Simone Fontecchio, Achille Polonara, Nicolo Melli i Luigi Datome. Prvi je u Utah Jazzu češće mahao peškirom nego igrao, drugi je bio osmi igrač u rotaciji Zalgirisa nakon što ga je Anadolu Efes “cutovao”, treći je košarku života igrao pre pet godina, a četvrti će u penziju nakon ovog turnira. Iza njih u hijerarhiji sledi talentovani Gabriele Procida, dok su tu još sa kraja Milanove i Virtusove klupe stigli Giampaolo Ricci, Alessandro Pajola i Stefano Tonut. Da dodamo i Marca Spissua koji će već nekome ubaciti pet trojki na prvenstvu. Sve ovo napisano nema za cilj da se potceni Italija, nego da se pohvali selektor Pozzecco koji izvlači i preko maksimuma. Nemačka npr. ima mnogo talentovaniji tim… Više NBA igrača, više igrača koji igraju ozbiljnu ulogu u Evroligi, itd…
I neće biti nikakvo iznenađenje ako ta Nemačka ispadne u prvoj grupi, a Italija stigne do četvrtfinala. Kada sa razglasa krene “Il Canto degli Italiani“, Spissu bar na jedno veče postaje Ray Allen, Fontecchio se transformiše u Carmela Anthonya, a u Polonaru uđe u duh Chrisa Bosha. Kada još Pozzecco dobije jednu ili dve tehničke i dodatno zapali svoje pulene… Ipak, realnost kaže da put završavaju iza Srbije i Dominikanske Republike.
(12) – Grčka
“Kamena s’ ramena”, “Hrkljuš” i slične igre… Sa ovim rosterom Grčka bi garantovano osvojila zlatnu medalju. Već godinama ova reprezentacija ima strahovite probleme u šutu sa distance, a sada će to tek doći do izražaja kada ne bude bilo Giannisa Antetokounmpa da otvori neki prostor navlačenjem dva igrača na sebe… A nema ni Kostasa Sloukasa da izmisli magične asistencije ili pogodi kad se lomi.
Ipak, odbrana bi mogla da bude izuzetna ovoga puta. Thomas Walkup dolazi iz sezone gde je bio najbolji defanzivac od svih vanjskih igrača Evrolige. Kostas Papanikolau može da se zalepi za svakog napadača, a tu je i sijaset onih koji znaju kako raditi “prljave poslove”. Ipak, košarka se igra za poene, a ko će ovde pogađati biće interesantno za videti. Nikos Rogkavopoulos je uništio Srbiju u jednoj kvalifikacionoj utakmici i pokazao je da može. Dinos Mitoglou se vraća posle suspenzije, dok i Georgios Papagiannis voli da “pripali” iz pick'n'popa.
Ako sagledamo realno (a kako drugačije), Grčka neće stići dalje nego pre četiri godine kada su Češkoj gledali u leđa. Sreća u nesreći je što imaju previše laganu grupu, pa ni ovakvi ne bi smeli izgubiti od Jordana ili Novog Zelanda. Ali već pomenuta Litvanija, pa čak i Crna Gora predstavljaće (pre)ozbiljne prepreke. Ako nisu mogli sa Giannisom u bliskoj prošlosti, neće ni bez njega.
(13) – Crna Gora
Dok neke selekcije sa prostora bivše Jugoslavije traže izgovore u FIBA prozorima i slično, Crna Gora po četvrti put uzastopno stiže na veliko takmičenje. Nikola Vučević iz očiglednih razloga nije bio na raspolaganju u kvalifikacijama, tu i tamo su nedostajali još neki, ali sada su svi tu. Nakon više nego solidnog rezultata pre 12 meseci na Eurobasketu, tim Boška Radovića je spreman za iskorak.
Primarni cilj Crne Gore je izboriti mesto u drugoj fazi i odigrati meč protiv SAD-a. Kendrick Perry dolazi nakon najbolje sezone u karijeri, Marko Simonović je potpisao za Crvenu zvezdu, a Bojan Dubljević ima još nešto da ponudi. Ova imena bi morala biti garancija pobeda protiv Egipta i Meksika, a onako iz drugog plana… Zašto ne preko Litvanije i Grčke? Verovatnije da neće, ali rasterećeni i bez pritiska itekako mogu da probaju i da se nadaju.
(14) – Gruzija
Gruzija na papiru ima jednu poprilično interesantnu ekipu. Toko Shengelia, Giorgi Shermadini, Thad McFadden, Sandro Mamukelashvili, Goga Bitadze… A onda dođu zvanične utakmice, velika takmičenja i uvek kolaps. Istina je da Shengelia zbog povrede nije igrao na Eurobasketu, ali i bez njega su bili više nego kvalitetni da budu “među četiri” u konkurenciji Španije, Turske, Belgije, Crne Gore i Bugarske. Na njihovom parketu u Tbilisiju, izgubili su od svih navedenih osim od Turaka.
Da je ovo jedna poprilično neozbiljna grupa, videlo se najbolje u zadnjem kolu kvalifikacija za Svetsko prvenstvo. Izbacivanjem Rusije, oni su svoj put do Mundobasketa tražili u konkurenciji Ukrajine, Islanda i Holandije. U zadnjem kolu je bilo potrebno da ne izgube na svom terenu sa četiri i više od Islanđana (bez Hermannssona). I pogađate? Poraženi su tačno tri razlike. Poslednji šut na meču je delio Island od prolaska… Za Gruziju je druga faza maksimum. Pod uslovom da ih Zelenortska Ostrva ili Venecuela ne eliminišu ranije. Ako su mogli Retin Obasohan i Belgija, zašto ne može Walter Tavares?
(15) – Brazil
Brazil kvalitetom zaslužuje barem jedno, a možda i dva mesta više, ali njihova sudbina na ovom Svetskom prvenstvu je unapred određena i zapečaćena. Izraziti su favoriti protiv Irana i Obale Slonovače i te pobede će biti dovoljne za drugu fazu. Ali tamo čekaju Francuska i Kanada, a neće se provesti lepo ni sa Španijom.
Ipak, to nam neće oduzeti priliku da se divimo još nekim majstorijama Marcelinha Huertasa, a usput ćemo na delu videti i novog plejmejkera Crvene zvezde – Yaga dos Santosa. Bruno Caboclo dolazi nakon fenomenalne sezone sa Ulmom, a tu su od “poznatih” imena još Vitor Benite, Cristiano Felicio i Raul Neto.
(16) – Finska
Finska je na prošlom Eurobasketu konačno napravila smenu generacija. Na klupi! Legendarni Henrik Dettman se do pre godinu dana vodio kao zvanični selektor tima, iako je Lassi Tuovi “pored njega” obavljao ulogu prvog trenera već nekoliko godina unazad. Dettmana bi potpisivali kao glavnog trenera, ali Tuovi bi vodio time-oute i davao savete. Nekad su se u bivšoj Jugoslaviji na taj način kalili treneri, a očito je Finska pokupila deo toga. I na prvom turniru gde nije imao svog mentora na klupi pored sebe, Tuovi je odveo nacionalni tim do četvrtfinala Eurobasketa, a nisu bili previše daleko da eliminišu Španiju u toj fazi.
Ali dosta o treneru… Lauri Markkanen dolazi na Svetsko prvenstvo nakon sezone života, ali i odsluženog vojnog roka. Sasu Salin i dalje ima nešto da ponudi, a Mikael Jantunen i Elias Valtonen predstavljaju novi talas finskih košarkaša koji bi trebali nositi reprezentaciju u narednoj deceniji. Poveli su i dva momka sa koledža (Miro Little i Olivier Nkamhoua). Nema dileme da su Australija i Nemačka apsolutni favoriti u njihovoj grupi, ali ko uloži koji dinar na to da će Finska biti baš ta koja će izbaciti nekog “pre vremena”, definitivno nije lud čovek.
(17) – Letonija
Da je Kristaps Porzingis zaigrao, Letonija je mogla da skine “skalp ili dva”, a ovako su sve prilike da će posle pobede nad Libanom izgubiti od Francuske i Kanade. Ipak, skor 11-1 u kvalifikacijama nije nastao slučajno. Tu su braća Bertans i braća Kurucs. Rolands Smits je bio jedna od “zahvalnijih” četvorki u Evroligi u sezoni iza nas, a ostatak tima čine igrači koji igraju solidne uloge u ekipama koje se takmiče u nekim od najboljih evropskih liga.
Na klupi je Luca Banchi koji je svojevremeno važio za jednog od najtalentovanijih italijanskih trenera. Za pobediti Francusku ili Kanadu, biće verovatno potrebna utakmica sa 15+ trojki. Sve u svemu, viđali smo i veća čuda na Svetskom prvenstvu nego što bi to bilo. Ako bi i prošli, do četvrtfinala definitivno ne bi stigli.
(18) – Južni Sudan
O tome šta je Luol Deng napravio za južnosudansku košarku mogli ste čitati mesecima unazad. Ali ono što ste je malo ko pisao, to je da ova afrička selekcija na Mundobasket dolazi sa solidnim kvalitetom u svom rosteru. Najbolji tim sa ovog kontinenta “čekira” kartu za Olimpijske igre u Parizu i upravo Južni Sudan računa da bi oni mogli to da budu. Prolazak u drugu fazu je garancija uspeha, a na papiru nisu slabiji od preostala dva rivala u grupi.
Južni Sudan u svojim redovima ima tri igrača koji igraju u NBA (ili G ligi). Wenyen Gabriel kao član rotacije Los Angeles Lakersa je svakako prvo ime, ali tu su još Marial Shayok i Carlik Jones. Nuni Omot je znao i preko 25 da ubacuje u evropskim klubovima čiji je dres nosio, dok Mangok Mathiang i Peter Jok itekako imaju šta da ponude. Pitanje je samo može li selektor Royal Ivey da ih “natera” da igraju timski ili će ipak biti poraženi od talentom slabijih reprezentacija koje krasi discplina? Ciljamo na Kinu.
(19) – Filipini
“Publika je šesti igrač” u košarci, “dvanaesti” u fudbalu, itd… Previše otrcanih fraza. Ali da li ste nekad gledali košarkašku utakmicu sa preko 50,000 ljudi u dvorani? I koliko puta? Jedna takva nam svima predstoji sutra ujutru kada će u “Philippine Areni” na parket istrčati Filipini i Dominikanska Republika. Dobro, nije publika i 50,000 ljudi jedini razlog što smo Filipine pozicionirali ovako “visoko”. Jordan Clarkson je u ekipi i garantuje zabavu. Neko koga u NBA bije glas da ne dodaje loptu ni najmilijem u timu… Biće veoma zanimljivo videti koliko će često pustiti pas dalje… U svakom slučaju, 30+ utakmice su u najavi.
Na klupi je Chot Reyes, legendarni filipinski trener koji je vodio ekipu 2014. godine na Mundobasketu u Španiji. Onda kada su bili pravi hit! Iako su završili na 1-4 u grupi, od Hrvatske i Argentine su gubili na zadnju loptu. Ako neko u toj državi može da “smiksa” nešto, onda je to Reyes. Teško će izaći iz grupe A, ali neće biti baš tolika senzacija ako dobiju Dominikansku Republiku ili Italiju na ludo veče (ili jutro po našem). Ako će negde da radi onaj čuveni krug “2-1” sa tri ekipe u njemu u prvoj fazi, onda bi to mogla biti ova grupa.
(20) – Portoriko
Da nisu odigrali sablasno loš pripremni period, verovatno bi bili pozicionirani koje mesto više. Jer kvaliteta određenog u rosteru ima. Tremont Waters je imao pakleno dobru sezonu u Metropolitansu, John Holland je dobro poznato ime svima koji čitaju ovo, Jordan Howard igra solidnu rolu u svojim klubovima već par godina, a tu je i Isaiah Pineiro. U poređenju sa npr. Meksikom ili Venecuelom, Portoriko bi trebalo nešto da ponudi.
A onda pogledate semafor i imate šta da vidite… 75:110 protiv Srbije, 65:98 protiv Italije, 74:117 protiv SAD-a… Ima i ona čuvena, autoru ovih redova veoma draga… “Pripremni mečevi su jedno, a oni zvanični nešto sasvim drugo”. U Portoriku se moraju uzdati u to ako žele proći grupu. Južni Sudan i Kina su “protivnici po meri” i veoma lako bi se moglo desiti da prođu dalje. Ne bi im bilo prvi, a ni drugi put.
(21) – Japan
Pomalo iznenađujuće, Rui Hachimura je odlučio da ne pomogne Japanu na Svetskom prvenstvu. Oni će svoje mečeve grupne faze igrati na domaćem terenu, ali as Los Angeles Lakersa je izabrao da odmori ovo leto. Jedan od mnogih… Ipak, to uvek dobija na težini kada se radi o domaćinu turnira.
Zato je tu Yuta Watanabe koji će biti lider iako je propustio skoro kompletan pripremni period zbog povrede. Yudai Baba takođe ima iskustvo iz G lige i njih dvojica će predstavljati udarne igle u napadu Japana. Na papiru su daleko najslabiji tim u grupi, ali neki osećaj govori da će skinuti jedan skalp i završiti grupu sa skorom 1-2.
(22) – Kina
Vreme je da pomenemo još jednu reprezentaciju iz grupe B. Aleksandar Đorđević ima za cilj da pomogne Kini da napravi određen progres u narednim godinama, ali teško će mnogo toga uspeti na ovom turniru. Kada nisu prošli dalje na domaćem terenu pre četiri godine u konkurenciji Poljske, Venecuele i Obale Slonovače, šta da očekuju sada?
Pojačani su Kyle Andersonom koji je dokazao da su mu određeni koreni iz Kine, pa će nastupati za ovaj tim na Mundobasketu. Osim njega, ostatak rostera je nepoznat svima onima koji ne prate tamošnju ligu koja je u ekspanziji. Loša stvar je i što prvo kolo igraju protiv Srbije što verovatno znači da će morati vezati dva trijumfa kako bi prošli. A to za ovakav tim definitivno nije lako. Ipak, ako nekoga ne otpisujete unapred to je “Sale nacionale”.
(23) – Jordan
Kada se radi o preostalih deset reprezentacija, na 23. mesto pozicioniramo Jordan. Ahmet Duverioglu je godinama igrao na visokom nivou u Evroligi, a tu je i Rondae Hollis-Jefferson. Za nešto više od jedne pobede u grupi to nije dovoljno, ali biće reprezentacija na ovom Svetskom prvenstvu kojima ni to neće poći za rukom.
(24) – Novi Zeland
Upravo će Novi Zeland da se izvesno bori za Jordanom za tu jedinu pobedu u grupi C. Osim ako Grčka ne dotakne baš dno dna. Najzanimljivije za naše čitaoce je verovatno informacija da tim vodi legendarni Pero Cameron. Njegov sin Flynn Cameron bi mogao imati zapaženu ulogu, a u rosteru nisu braća Webster. Ako gledamo evropsko iskustvo, nosioci bi trebali da budu Yanni Wetzell i Finn Delany.
(25) – Meksiko
Meksiko na Mundobasket dolazi u veoma skromnom rosteru. Osim Paka Cruza i Paula Stolla, nema tu previše igrača sa internacionalnim iskustvom. Daniel Amigo bi mogao igrati zapaženu rolu, ali to će teško biti dovoljno za više od jedne pobede.
(26) – Zelenortska Ostrva
Jedna od reprezentacija koja je skrenula pažnju na sebe su Zelenortska Ostrva. Samim dolaskom na Mundobasket postali su država sa najmanje stanovnika kojoj je to pošlo za rukom. Prisustvo Waltera Tavaresa kao najdominatnijeg centra Evrolige daje određenu nadu da mogu do pobede u grupi… A u nekom ludom scenariju bi možda i to moglo biti dovoljno za odlazak na Olimpijske igre.
(27) – Iran
U odnosu na kvalifikacije, Iran je promenio dosta toga. Hakan Demir je postao novi selektor, a on na spisak putnika za Indoneziju nije uvrstio Mohammada Jamshidija koji je bio lider tima u proteklom periodu. Zato se vraća prekaljeni Hamed Haddadi da odigra svoj četvrti Mundobasket. Jedna pobeda u grupi je maksimum i za njih.
(28) – Egipat
Osim Assema Mareija koji iza sebe ima par vrlo dobrih sezona u Evropi (MVP regularnog dela Superlige Turske sa Karsiyakom pre par godina), ostatak tima je veoma skroman. Sigurno će imati šansu protiv Meksika da upišu trijumf, ali i njima predstoji izvesno “razigravanje” za najbolje mesto afričke selekcije koje znači put u Pariz za 12 meseci.
(29) – Venecuela
U Pariz gotovo sigurno neće putovati Venecuela. Pre četiri godine su bili veliko iznenađenje na Svetskom prvenstvu, ali sada su daleko od toga. Kroz pripremni period su ostavili jako loš utisak i biće zanimljivo videti mogu li makar da nadigraju Zelenortska Ostrva.
(30) – Angola
Jedina razlika između Angole i dve selekcije iza njih je to što imaju jednog NBA igrača u svojim redovima. Radi se o Brunu Fernandu. Kvalitetom možda jesu iznad nekih koji su bolje rangirani na našoj listi, ali sa manjim šansama da ostvare trijumf u grupi. Jedina šansa u teoriji je protiv Filipina, ali u praksi sumnjamo da će se dogoditi.
(31) – Obala Slonovače
Dosta imena je bilo u opticaju da nastupe za Obalu Slonovače na Mundobasketu, ali na kraju su otputovali bez naturalizovanog igrača. Mo Bamba je imao želju, Matt Costello i Alex Poythress su igrali u kvalifikacijama, ali niko od njih nije sa timom u Aziji. Protiv Irana imaju minimalne šanse, a protiv Brazila i Španije ni toliko.
(32) – Liban
Liban je imao nesreću da se nađe u grupi sa Francuskom, Letonijom i Kanadom. Da je odnos snaga drugačiji, možda bismo ih i mi bolje rangirali. Za njih je zanimljivo istaći da je u sastavu Omari Spellman. Ko NCAA prati samo za vreme “Martovskog ludila”, opet bi trebalo da se seti ovog imena. Međutim, ni on im neće pomoći da izbegnu tri poraza u grupi H. Ako je neko siguran za 0-3 na ovom turniru, to je onda Liban.