Tadas Sedekerskis, igrač Baskonije, govorio je za Basketball Sphere o treneru Dušku Ivanoviću, prijateljstvu sa igračem Crvene zvezde, a dotakao se i reprezentativne košarke.
Statistička je anomalija što se tiče litvanske košarke. Nije prošao kroz škole tamošnjih klubova poput Zalgirisa, Rytasa i Neptunasa. Od 2013. godine član je Baskonije, a u Vitoriju je došao kad je imao 15 godina. Debitovao je za seniorski tim sa samo 17.
Sada je kapiten ove ekipe, a ima samo 25 godina. Pred njim je svetla budućnost i već sada pretenduje da bude legenda ovog kluba kojih je mnogo (Luis Scola, Pablo Prigioni, Igor Rakočević, Sergi Vidal i drugi). Trener Joan Penarroya mu je poverio tu ulogu, a Duško Ivanović pružio preko potrebno poverenje da vodi ovu ekipu na terenu.
Duško Ivanović jednako jak trening
Sam početak razgovora smo posvetili upravo crnogorskom stručnjaku. Kao što je dobro poznato, otpušten je iz Crvene zvezde, a onda je ekspresno preuzeo španski tim i to četvrti put u karijeri. Naš sagovornik je sarađivao već sa iskusnim trenerom i 2020. su osvojili zajedno prvenstvo Španije, tek četvrto u istoriji kluba. Ivanović je došao umesto Velimira Perasovića te sezone i vrlo moguće da je tada počela legenda o “Duško Effectu“.
“Znao sam Duška još od pre. Radili smo zajedno skoro dve godine tako da mi je bilo malo lakše da se naviknem na njega i znam šta želi i šta mu se sviđa. Znam kako voli da vodi treninge i kakvu strategiju forsira, tako da samim tim mi je bilo lakše da se adaptiram. Dao mi je mnogo minuta i to je vrlo važno za jednog igrača i za samopouzdanje”, započeo je razgovor za Basketball Sphere, Tadas Sedekerskis.
Nadaleko je poznato da su treninzi kod crnogorskog stratega intenzivni i to je najblaže rečeno. Dotakao se momak iz Nide i toga, ali po svemu sudeći navikao je na jak intenzitet treninga koji zahteva Ivanović od svojih igrača.
“Treninzi jesu teški, ali ništa previše ludo, ja bih tako rekao. Poenta jeste da morate biti fokusirani na treningu od prvog do poslednjeg minuta. Jednostavno morate da budete koncentrisani i da date apsolutnih 100 odsto, jer se od vas to zahteva”.
Litvanci u Baskiji
Nezaostavni deo razgovora je bio Rokas Giedraitis. Litvanski igrač je bio član “Baskonista” tri godine i ostavio je veliki trag u ovoj ekipi, čak je bio i kapiten. Na njegovo mesto je došao 206 cm visoki zemljak, a istakao je veliko prijateljstvo sa krilom Crvene zvezde.
“Naravno, pričao sam sa njim pre međusobne utakmice. Vrlo smo bliski, proveli smo tri sezone zajedno. Izgradili smo sjajan odnos van terena i jako smo prisni. Sjajan je momak i želim mu najbolje stvarno jer to zaslužuje. Imao je izuzetne sezone kod nas u Baskoniji i ono što mu želim jeste da samo tako nastavi u Crvenoj zvezdi i svu sreću”.
Igrao je Sedekerskis ovog leta na FIBA Svetskom prvenstvu ove godine. U toj baltičkoj zemlji košarka je neprikosnoveni sport broj jedan i neguje se tradicija jakog domaćeg jezgra po klubovima, kao i u reprezentaciji, gde se ne razmišlja o naturalizaciji igrača. Slično je u Srbiji, a na pitanje da li smatra da su ove dve države poslednje prave košarkaške imao je vrlo zanimljiv odgovor.
“Mislim da je od velike važnosti da imate 12 momaka iz Srbije ili Litvanije. Jednostavno osećaj je drugačiji… Znate kada igrate sa momcima sa kojima ste odrastali i znate ih od detinjstva emocije i osećanja su jača. Ne osuđujem naravno zemlje koje imaju naturalizovane igrače, ali mislim da velike zemlje koje uzimaju strance… Ne znam, možda je bolje rešenje da mladim igračima daju šansu i mislim da je bolji ukus pobede kada se uzme medalja na taj način”.
Kralj skokova Evrolige
Ako je neko neprikosnoven u jednoj kategoriji, to je Sedekerskis u skokovima ove godine u Evroligi. U proseku hvata 8,2 lopte po meču, a najbliži pratilac Serge Ibaka ih ima “samo” 6,9. Pitali smo da li postoji neka tajna u dobrom skoku, a imao je vrlo skroman odgovor.
“Ako želiš da uhvatiš skok, uhvatićeš ga. Naravno, treba da se radi na tome, ali morate da budete spremni svaki put kad igrate napad i odbranu. Ne treba da imate talenta da uhvatite loptu, ali je i za to je potrebno i dosta minuta. Lopta nekad može da ide na sto strana i ne bude uvek tako lako (smeh). Timovi vas skautiraju i budu više koncentrisani na vas, pa to malo otežava posao, ali morate da budete spremni da u svakom trenutku krenete na skok”.
Šut za tri poena je nešto što krasi litvanske igrače. Ni naš sagovornik nije izuzetak. Ove sezone šutira 47,6 posto van linije za tri poena, ali u tom segmentu takođe vidi napredak.
“Mislim da bih mogao da budem produktivniji u šutu. Nekad se ide prebrzo gore-dole, nekad ne šutiram uopšte ili uzimam loše šuteve. Radim naporno na tome i jednostavno u tom delu igre bih voleo da budem produktivniji. Želim da to u budućnosti bude jedna od mojih najjačih tačaka”.
Očekivanja su na visokom nivou
“Ja sam kapiten ekipe, tako da na prvom mestu mi je tim. Naravno razmišljam i o tome kako igramo košarku, i o pobeđivanju. Za nas, za grad, za Baskoniju i za navijače je jako važno da im pokažemo borbu i da dajemo sto odsto od sebe i naravno taj karakter koji nas krasi. Što se mene tiče i dalje sam mlad imam samo 25 godina. Korak po korak, malo po malo svake godine napredujem svaki dan. Mislim da mi je karijera i dalje na početku, tako da želim da napredujem i da budem sve bolji igrač”.