FIBA Svetsko prvenstvo 1994. godine održano je u Kanadi. Ovo je bio prvi Mundobasket na kome su Sjedinjene Američke Države predstavljali igrači iz NBA lige.
FIBA Svetsko prvenstvo u Kanadi je bilo 12. po redu. Održavalo se tokom avgusta, te je okupilo 16 najboljih svetskih reprezentacija u tom trenutku. Po mnogim stvarima, ovaj Mundobasket je bio poseban.
Šampion iz 1990. godine, ekipa Jugoslavije, nije mogla braniti titulu jer je bila suspendovana. Po prvi put na Svetskom prvenstvu, Amerikance su predstavljali košarkaši iz najbolja lige na svetu. Takođe, javnosti se predstavio ekstremno talentovani Steve Nash.
Šampion nije mogao da brani tron
Svetsko prvenstvo 1990. godine u Argentini osvojila je Jugoslavija. Međutim, nije bila u mogućnosti da brani zlato na šampionatu održanom u Kanadi četiri godine kasnije.
Razlog su sankcije izrečene tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, radi ratnih dešavanja na teritoriji Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sankcije su se odnosile na sve sfere života, pa tako i na sport.
Svetsko prvenstvo u Kanadi nije bilo jedino takmičenje koje je Jugoslavija radi sankcija preskočila. Nije imala pravo nastupa ni na Eurobasketu 1993. godine, kao ni na Olimpijskim igrama 1992. godine.
Što se tiče svetskih prvenstava, Mundobasket u Kanadi je bio ukupno drugi na kome Jugoslavija nije učestvovala.
Dream Team i dominacija Shaquilla O'Neala
Sjedinjene Američke Države su dugo nastupale na velikim takmičenjima bez košarkaša iz NBA lige. Međutim, sve se promenilo na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, kada je na scenu stupio originalni Dream Team.
Svetsko prvenstvo u Kanadi bilo je specifično između ostalog i po tome što je Dream Team svoj debi na Mundobasketima imao upravo na ovom turniru. Doduše, sastav nije bio isti kao u Barceloni, ali je bio i više nego kvalitetan.
U ekipi Sjedinjenih Američkih Država koja je nastupala u Kanadi, igrali su između ostalih Shaquille O'Neal, Alonzo Mourning, Reggie Miller, Shawn Kemp i Dominique Wilkins.
”Nešto katastrofalno bi nam se desilo da nismo pobedili. Nakon trijumfa 115:100 protiv Španije, Don Nelson je bio strog prema nama. Nisam to očekivao. On nam je govorio da internacionalne utakmice ne uzimamo zdravo za gotovo” – rekao je Mourning u dokumentarcu FIBA-e o istoriji svetskih prvenstava, govoreći o Mundobasketu u Kanadi.
Taj stav Dona Nelsona, koji je bio selektor Sjedinjenih Američkih Država u Kanadi, najbolje govori koliki je kvalitet ekipa imala. Uz ubedljive pobede, Amerikance je krasila lepršava igra sa mnogo sjajnih akcija i poteza.
Takođe, i sam Nelson je voleo takvu košarku. Koristio je konfiguraciju tima maksimalno, jer Amerikanci su imali sve, od sjajnih pljemkera i šutera, do dominantnih igrača pod košem. Legendarni trener želeo je da njegov tim igra brzo, da koristi otvoren teren i da njegovi košarkaši što češće budu sami na šutu.
Nakon što je Nelson bio ljut na svoj tim jer su pobedili ”samo” 15 razlike, sve ostale su dobili ubedljivo. Čak ni samo finale nije bilo interesantno i već nakon prvog poluvremena je bilo jasno da Rusija nema šta tražiti i da zlato putuje u SAD. Amerikanci su u borbi za zlato pogodili prvih deset šuteva, a od prvih 17 pokušaja, samo jednom nisu bili precizni.
Iako je ceo tim odigrao sjajno, jedan košarkaš se posebno istakao us sastavu Amerikanaca. To je Shaquille O'Neal. Gorostas na poziciji centra bio je nezaustavljiv, te je na kraju proglašen za najboljeg košarkaša na turniru.
Hrvatska i bez Dražena došla do medalje
Ceo košarkaški svet ostao je u šoku, kada je Dražen Petrović poginuo 1993. godine u saobraćajnoj nesreći u Nemačkoj. Hrvatska je tako ostala bez svog najboljeg igrača na najsuroviji mogući način.
Godinu dana kasnije, Hrvatska je imala debi na Svetskom prvenstvu. Dino Rađa i Toni Kukoč predvodili su svoju reprezentaciju, kao dve najveće zvezde u tom trenutku, s obzirom da su obojica igrala u NBA ligi.
Malo po malo, Hrvatska je došla do borbe za medalje. Ipak, Sergei Bazarevich i drugovi bili su nerešiva enigma za Hrvate, pa su se na kraju morali zadovoljiti borbom za treće mesto. U susretu za bronzu, savladali su Grčku i došli do medalje.
Iako su i bez Dražena Petrovića došli do medalje, ostao je utisak da je baš on nedostajao Hrvatima protiv Rusa u polufinalu. Meč je bio tvrd, odbrana Hrvatske je bila dobra, ali su ostali bez dovoljno rešenja u napadu. Baš onakvih kakva su krasila ”košarkaškog” Mozarta.
Ispostavilo se da je to jedina medalja Hrvatske na svetskim prvenstvima, barem za sada. S obzirom da na ovogodišnjem Mundobasketu neće ni nastupiti jer se nisu kvalifikovali, još neko vreme se ovo neće promeniti.
Steve Nash na velikoj sceni
Kanada je kao domaćin nastupila na Svetskom prvenstvu 1994. godine. To je takođe bila prilika, da buduća velika zvezda, Steve Nash, debituje na najvećoj sceni i da se predstavi svetu.
U vreme kada se održavalo prvenstvo, Nash je imao samo 20 godina. Međutim, to ga nije sprečilo da pokaže svoj raskošan talenat i lucidnost koja ga je krasila tokom cele njegove bogate karijere.
Iako je tada igrao još uvek koledž košarku na Santa Clari, Nash je bio jedna od najlepših priča celoga turnira. Kasnije će postati velika NBA zvezda i dva puta najkorisniji igrač lige.
Tokom karijere nastupao je za Dallas, Phoenix i Los Angeles Lakerse. Kao trener, imao je jedan mandat u ekipi Brooklyn Netsa.
Zanimljivosti
Australija je zauzela peto mesto u Kanadi. U tom trenutku, to je bilo izjednačavanje najboljeg rezultata u istoriji ove selekcije na Svetskim prvenstvima. Najzaslužniji za to bio ja Andrew Gaze, koji je sa 23,9 poena u proseku, bio najbolji strelac celoga turnira.
Iako je bilo nekoliko kandidata za najboljeg košarkaša, ta nagrada je na kraju otišla u ruke Shaquilla O'Neala. On je završio i u idealnoj petorci prvenstva, zajedno sa svojim saigračima, Shawnom Kempom i Reggie Millerom. Društvo su im pravili još Dino Rađa i Sergei Bazarevich.
U finalu je oboren rekord po poseti na Svetskom prvenstvu. Meč između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije posmatralo je 32.616 ljudi, što je najveća poseta u istoriji Mundobasketa.