Ognjen Dobrić, letošnje pojačanje Virtusa i dugogodišnji prvotimac Crvene zvezde, govorio je za Basketball Sphere o mnogobrojnim temama.
Poznato je koliki je trag u srcima navijača Crvene zvezde ostavio momak rođen u Kninu. Već je sa 28 godina uspeo da se popne na peto mesto večne liste po broju nastupa u redovima aktuelnog šampiona Srbije. Četiri puta je osvajao ABA ligu, šest puta je bio šampion Srbije i u svojim vitrinama ima još četiri medalje Kupa Radivoja Koraća.
“Tačno je da sam svašta prošao u Crvenoj zvezdi za sedam godina…”
Mnogo toga je krilni košarkaš prošao u Crvenoj zvezdi u periodu od sedam godina koliko je proveo u seniorskim selekcijama kluba. Od igranja Evrolige i neodlaska u Top 8 u poslednjem kolu, do igranja Evrokupa.
U njegovom mandatu su kroz Crvenu zvezdu prošli mnogi treneri, počevši od Dejana Radonjića i Dušana Alimpijevića, pa preko Milana Tomića, Dragana Šakote, Saše Obradovića, sve do drugog mandata Radonjića, mladog Vladimira Jovanovića i konačno Duška Ivanovića.
“Tačno je da sam svašta prošao u Crvenoj zvezdi za sedam godina, od promena trenera do uspešnih i manje uspešnih sezona. Što se tiče trenera, svaki je ostavio neki utisak na mene, tj. od svakog sam ponešto pokupio. To su različiti sistemi, različita razmišljanja i od svakog može nešto da se nauči.
U prvi tim me je uveo Dejan Radonjić, ali smo u njegovom prvom mandatu sarađivali samo godinu dana.. Kasnije, u njegovom drugom mandatu, igrao sam košarku karijere. Ako bih morao nekog da izdvojim, to bi bio on. Njegov sistem mi je najviše odgovarao i upravo kod njega sam imao i najveću ulogu u timu,” rekao je Ognjen Dobrić na startu razgovora.
O značaju crveno-belog dresa
Prvom timu je priključen u sezoni 2016/17, prošao je mlađe selekcije kluba, ali sigurno su svi videli njegove slike sa tribina na utakmicama kada je još bio u tinejdžerskim danima. Tako je on nakon nekih desetak godina i sam postao idol mlađim navijačima Crvene zvezde.
“To je iskreno jako lepo, voleo bih da svi ti klinci krenu mojim putem, ili putem nekog drugog zvezdaša, njihovog idola. I da Crvenoj zvezdi donesu još mnogo trofeja u budućnosti svojom borbom i zalaganjem.
Svi znaju šta i koliko mi znači Crvena zvezda. U tom timu sam od juniorskih dana, ali naravno, pratio sam, gledao i navijao za nju od malih nogu. Kada tako odrasteš, realno je da ti je najveći san i najveća želja da zaigraš za taj klub.
Meni se to ostvarilo, i uživao sam u tom periodu u kom sam igrao za Crvenu zvezdu. Naravno, bilo je tu i uspona i padova, što je normalno sa obzirom na to koliko sam godina proveo u tom klubu, ali uvek će mi biti na posebnom mestu.”
Duško Ivanović
Poslednji u nizu trenera sa kojima je sarađivao u Crvenoj zvezdi, bio je Duško Ivanović. Posle lošeg starta sezone, kada je na klupi bio Vladimir Jovanović, skora u Evroligi 1-6, na klupu je seo iskusni crnogorski stručnjak. Uspeo je da poveže redove ove ekipe pa je srpski sastav vezao šest pobeda u Evroligi. Čuvena je priča o intenzitetu njegovih treninga, a delovalo je da je Dobrić uspeo tome da se prilagodi pošto je u završnici sezone bio možda i najbolji igrač tima.
“Duško je došao u Crvenu zvezdu u toku sezone i u tom trenutku nije bilo previše prostora za takve treninge. Ima previše utakmica, često smo igrali dupla kola Evrolige, odmah posle toga ABA ligu, tako da nema mnogo prostora. Ta promena dobro je došla ekipi u tom trenutku, jer smo stvarno igrali odlično, izgledali dobro i uspeli da povežemo nekoliko pobeda u Evroligi.
Posle, uz splet nekih okolnosti, u nekim utakmicama i završnicama ni sreća nije bila na našoj strani. Sve su to razlozi zbog kojih nismo napravili bolji rezultat. Ta ekipa je mogla više, imali smo odličnu hemiju, ali eto, sezona se ipak nije završila onako kako smo želeli.
Prilagodio sam se njegovom sistemu i brzo sam ukapirao njegov način rada. Tako da, odgovarala mi je saradnja sa njim, imao sam dobru ulogu i kako je sezona odmicala izgledao sam sve bolje i bolje. U finalu ABA lige je to izgledalo i najbolje, ali ipak bez titule nije to to.”
Otkazi u reprezentaciji
Čekala je cela Srbija sa velikim nestrpljenjem prošlogodišnje Svetsko prvenstvo. Kako se turnir približavao početku, krenuli su da se nižu otkazi, pa je samim tim i euforija naglo pala. Otkazivali su, neki zbog povreda, neki zbog privatnih razloga, redom: Nikola Jokić, Vasilije Micić, Aleksej Pokuševski, Nemanja Nedović, Alen Smailagić, Vladimir Lučić, Nikola Kalinić…
“Svi koji smo se odazvali i bili u ekipi, od prvog trenutka smo verovali u to što radimo i verovali da možemo da nadomestimo te nedostatke zalaganjem, dobrom hemijom… To se na kraju i ispostavilo tačno. Ekipa je izgledala odlično na prvenstvu i pre svega smo izgledali kao tim. Nije bilo individualaca i nije bilo previše ega.
Imali smo vođu, Bogdana Bogdanovića, a mi ostali smo radili šta je bilo neophodno da dođemo do pravog rezultata. To je moje gledište i to je pravi način kako reprezentacija treba da izgleda. Stvarno smo pokazali, da iako nismo bili najjači na papiru, da možemo da igramo i sa najjačim reprezentacijama na svetu” – rekao je Ognjen Dobrić.
Situacija sa Borišom Simanićem
Delovalo je od starta Svetskog prvenstva da reprezentacija Srbije igra dobru košarku. Nekako je bilo jasno da kvalitet rivala u grupi ne dozvoljava da se previše uzleti. U prvoj fazi su pali Kina, Portoriko i Južni Sudan. Upravo na meču protiv Južnog Sudana se desila jedna naizgled bezazlena situacija.
Krilni centar reprezentacije Srbije, Boriša Simanić, dobio je jedan udarac zbog kog je morao da napusti igru. Ispostavilo se da je mnogo ozbiljnije nego što se mislilo u prvi mah, pošto je Boriša na kraju, posle par dana borbe da se bubreg sačuva, ostao bez njega. Srbija je u narednoj rundi izgubila već dobijeni meč protiv Italije. I kada su već svi manje više otpisali “Orlove,” kao da je proradio taj čuveni srpski inat.
“Cela situacija oko Boriše je bila jako dramatična. Jednostavno, teško je pala celoj ekipi. Šta se nakon toga desilo, ne mogu tačno da vam kažem. Niko nas nije okupio i rekao ‘sad ćemo da izgledamo kao tim.’ To je jednostavno bilo u nama. Da još više stanemo jedan iza drugog i da jedan drugom čuvamo leđa. Posle toga, izgledali smo sve bolje i bolje na terenu, počevši od Dominikanske Republike, Litvanije, Kanade. Stvarno su neke utakmice izgledale perfektno.
Sigurno da je ta situacija uticala na nas, ali kao što sam rekao, niko nam nije ukazao da će nam to promeniti tok takmičenja. To se nalazi u ljudima i to je ono što krasi igrače koji su u tom trenutku bili u reprezentaciji. Zbog toga je i napravljen taj rezultat. Stvarno smo se borili za taj grb. Niko od nas nije razmišljao o individualnoj statistici ili nekim drugim nebitnim stvarima, već smo samo gledali kako da ostvarimo konačan uspeh.”
Shai Gilgeous-Alexander
Kako je turnir odmicao, kao glavni defanzivni specijalisti isprofilisali su se upravo Ognjen Dobrić i njegov kolega na bekovskim pozicijama, verovatno i najveći hit Svetskog prvenstva, Aleksa Avramović. U četvrtfinalu su odigrali odličnu odbranu na bekovima Litvanije, na igračima koji su samo meč pre toga postigli 110 poena protiv SAD-a. Ekipu koja ni na jednom meču nije postigla ispod 90 poena, Srbija je ostavila na 67.
Onda je u polufinalu usledio najveći izazov u karijerama ovih momaka. Čekala ih je Kanada, predvođena jednim od najboljih igrača sveta, Shai Gilgeous-Alexandrom. Hit prvenstva i po mišljenju mnogih glavni favorit za osvajanje turnira.
“Polufinale Svetskog prvenstva, u tom trenutku najveća utakmica karijere i za mene i za Aleksu. Čim smo saznali rivala u polufinalu, odmah smo počeli da pričamo kako ćemo igrati sa njima, šta su njihove prednosti, kako mi njih možemo da napadnemo, sve u dogovoru sa trenerima, naravno.
Tako smo nekako došli do taktike. Otprilike se znalo čiji je posao da čuva Shaija. Odradili smo dobar posao, Aleksa i više nego ja, videli ste i sami koliko ga je mučio, i koliko je imao problema sa Aleksom. Jedan od najboljih igrača sveta, u ovoj sezoni stvarno igra nestvarno dobro, ali to protiv njega nije mogao da pokaže.
Aleksa je bio spreman na sve da tu utakmicu prelomi na našu stranu. Da li će dati 100 odsto, nije se dovodilo u pitanje. Znali smo da kad on uđe na teren, da se menja celokupna energija naše ekipe i da to što on donosi retko ko ima u sebi. Da nije bilo njega, u mnogim situacijama, ekipa bi drugačije izgledala. Ta energija koju on ima u toj reprezentaciji niko nije imao.
Njemu nije bilo važno da li će dati pet poena, dvadeset ili se neće ni upisati. Znao je koji mu je posao i bio je posvećen tome maksimalno. Tako je bilo i protiv Kanade, i mislim da ono što je on uradio Shaiju, verovatno nije niko na svetu” – objasnio je Ognjen Dobrić.
O odluci da napusti Crvenu zvezdu
Mnogo je radosti Ognjen Dobrić doneo navijačima Crvene zvezde u prethodnim godinama. Poslednjeg leta je konačno došlo vreme za prvi odlazak. Kako sa Malog Kalemegdana, tako i iz Srbije. Naš sagovornik nam je objasnio kako je došlo do te odluke.
“To je došlo stvarno iznenada. Kontaktirali su me ljudi, poslali ponudu. U tom trenutku, izgledalo je interesantno. Pošto mi je isticao ugovor sa Crvenom zvezdom, seo sam sa porodicom i razmislio o svemu. U tim trenucima, uvek je opcija produžetak ugovora sa crveno-belima, ali stigla je i ta ponuda Virtusa.
Posle dogovora sa familijom, odlučio sam da pređem u Bolognu. Nisam pogrešio, odluka je bila dobra. Daleko od toga da ja ne volim Crvenu zvezdu ili da sam u svađi sa njima. Samo je jednostavno došao trenutak da se oprobam u inostranstvu i da vidim kako to izgleda u Evropi. Za sada, tim izgleda dobro, igramo dobro i osećam se isto tako.”
Luca Banchi
Sadašnjem treneru Virtusa, Luci Banchiju, Svetsko prvenstvo je pomoglo da se vrati na košarkašku mapu. Neverovatno izgleda da je nestao sa radara evropskih timova nakon dobrih sezona u Sieni i Milanu. Punih osam godina je čekao na novi angažman u Evroligi, a ove sezone je pokazao da mu je tu i mesto. Ognjen Dobrić je pokušao da objasni po čemu je italijanski strateg karakterističan, odnosno kako je uspeo da napravi od Virtusa tako jaku i stabilnu ekipu.
“Luca je došao posle Svetskog prvenstva. I ta situacija je malo interesantna. Potpisao sam ugovor dok je još Sergio Scariolo bio trener i bio sam konstantno u kontaktu sa njim. Međutim, izdešavale su se neke stvari. Scariolo je dobio otkaz i stigao je Luca. Obojica smo stigli u Bolognu u razmaku od nekoliko dana, pošto smo obojica bili na Svetskom prvenstvu. Seli smo, popričali o ulozi, ekipi. Izgledamo ovako dobro upravo zbog njega.
Ima odličan odnos sa svim igračima, ne baš drugarski, jer opet mora da se zna ko donosi odluke u ekipi. Svi ga cene i poštuju. Jednostavno, uspeo je svim igračima da pronađe prave uloge. Svi su zadovoljni, hemija u ekipi je na sjajnom nivou, tako da je to najbitnija stvar. Iako imamo sjajne individualce, ono što nas krasi je timska igra.
Uvek u prvi plan iskoče različiti igrači, uz naravno, Tornikea Shengeliu i Marca Belinellija, koji su konstantni od početka sezone i nametnuli su se kao prave vođe u ovom timu. Ništa od toga ne bi bilo moguće, da igrači nisu zadovoljni i da naša igra nije bazirana na timskim stvarima. Upravo to je najveća zasluga Banchija.”
O saigračima i privikavanju na novu sredinu
Kada bi se sada završila sezona, sigurno je da bi Shengelia bio među glavnim favoritima za MVP-ja takmičenja. Iako se letos pominjao odlazak u Panathinaikos, čak i u Crvenu zvezdu, ipak je Gruzijac ostao u ekipi. Izgleda kao da je upravo njemu najviše prijala promena trenera. Takođe i Belinelli igra verovatno najbolju sezonu u karijeri u Evropi. Znatno je podigao nivo igre u odnosu na prethodni period. Njihov sadašnji saigrač nam je otkrio kakvi su oni kao momci i kako mu je bilo da se privikne na promenu sredine.
“Ne treba uopšte trošiti reči na njih. Kada imate takve zvezde u ekipi, kao što su njih dvojica, a ne ponašaju se kao zvezde, već su potpuno na zemlji, uvek su tu da pomognu u bilo kojoj situaciji i na terenu, a i van njega, sve je lakše.
Stvarno su momci za primer, uz njih ekipa može da bude samo bolja i bolja i mislim da nam se to i dešava od početka sezone. Možda naša igra nije uvek izgledala najbolje, ali smo u većini situacija pronalazili put do pobede. Što se mene tiče, najviše vremena provodim sa Alessandrom Pajolom i Brunom Mascolom, ali nevezano za to zaista su svi fantastični momci.
Lako sam se privikao na novu sredinu. Prvenstveno zbog ljudi, i u klubu, i ljudi van njega. Ljudi u organizaciji su mi olakšali boravak od prvog dana. Sve je bilo spremno još kada sam stigao, tako da nisam morao da gubim vreme na neke nebitne stvari. Mogao sam odmah da se posvetim košarci. Od prvog dana su me prihvatili kao svog.
Pored toga, Bologna je košarkaški grad, verovatno jedini u Italiji gde ljudi više vole košarku od fudbala. Nezavisno od rezultata, ljudi su uvek tu za nas. Nismo ni mi uvek igrali sjajno, imali smo nekoliko loših utakmica i doživeli smo nekoliko poraza koje realno nije trebalo da doživimo, ali nijednog trenutka se nije osetila negativna atmosfera, nijedna loša reč nije upućena igračima” – rekao je Ognjen Dobrić.
Fenomen Nikola Topić
Mladi Nikola Topić je ove sezone do povratka u Crvenu zvezdu igrao fantastično u timu Mege. Beležio je 18,6 poena i uz to je imao odličnih 6,9 asistencija i 3,7 skokova. Na nekoliko mečeva koliko je, pre povrede, odigrao za crveno-bele, pokazao je da bi mogao da bude ozbiljno pojačanje, čak i na nivou Evrolige.
“Nikola kvalitetom, radom, zalaganjem i pre svega načinom na koji gleda na Crvenu zvezdu i kako je oseća, treba da bude deo Crvene zvezde. Koliko će biti, niko to ne zna. Sasvim je prirodno da jedan takav momak bude u sastavu crveno-belih. Ne samo zbog kvaliteta koji poseduje, već zbog toga što taj klub oseća drugačije.
Uvek su takvi momci potrebni Crvenoj zvezdi, oni koji mogu da pomognu kada je najteže. Što se njega tiče, može mnogo da napreduje. Nije mogao da izabere boljeg saigrača od Miloša Teodosića. To je prava kombinacija za njegov razvoj, ne samo za Crvenu zvezdu, već i za reprezentaciju u budućnosti” – objasnio je Ognjen Dobrić.
Jaleen Smith
Sa našim sagovornikom smo prokomentarisali i poslednje pojačanje Partizana. Stigao je Jaleen Smith, Amerikanac koji nastupa pod zastavom Hrvatske, dojučerašnji saigrač našeg sagovornika, a Ognjen Dobrić je za njega imao samo reči hvale.
“Pre svega, Smith je odličan momak. Povučen, staložen, miran… I te kako zna da igra košarku. Pokazao je to u Albi Berlin, pokazao je to na nekoliko mečeva u Virtusu. Možda mu uloga u Virtusu nije odgovarala. Ne mogu da tvrdim, ali čini mi se da nije pokazivao šta stvarno može. Znajući Željka Obradovića, može da izvuče iz Smitha ono što on poseduje. To smo videli tokom njegovog boravka u Albi Berlin, gde je bio jedan od najboljih igrača Evrolige, mogu slobodno da kažem.
Mrzeo sam da igram protiv njega, nekako je uvek igrao dobre utakmice protiv nas. Sigurno odličan igrač za hemiju, za bržu košarku, za košarku sa dosta šuteva, brzih rešenja. Momak ima odličan šut, ima mnogo vrlina i ako se to iskoristi na pravi način, biće pravo pojačanje,” zaključio je Ognjen Dobrić za Basketball Sphere.